Nije politički nego civilizacijski problem
Novi Sad (urušavanje nadstrešnice na Železničkoj stanici) nije smeo da nam se desi, i tu posredi nije nikakav politički problem, već civilizacijski, ljudski, ocenjuje Milan St. Protić.
Istoričar, bivši političar i diplomata rekao je da je u našem društvu izostala elementarna solidarnost i saosećajnost, „osećaj da smo svi jednaki, pred Bogom ili sudbinom„.
– Bespredmetno je i uzaludno izgubljeno 15 života. Oni koji ovde odlučuju toliko su opijeni vlašću i svojom slikom u ogledalu da bojim se da neće ni iz ovoga nikakvu pouku izvući. Kao što to nisu ni iz onih ranijih strahota. Postali su neosetljivi i imuni na svaku tragediju. Oni čak i ne pomišljaju da je neko njihov mogao da se nađe pod istom tom nadstrešnicom – ukazao je Protić, gostujući na KTV televiziji iz Zrenjanina u emisiji „Bez ustručavanja„.
On je naveo da sve te „priče o litijumu, EKSPO-u, budućnosti, da će Srbijom poteći med i mleko„, nemaju ama baš nikakvo značenje i nikakvu vrednost.
– Ako neko misli da tu cenu (novosadska tragedija) treba platiti za nekakvu imaginarnu budućnost koja – potpisujem – nikada neće nastupiti, onda je to naš glavni problem – poručuje Protić, uz napomenu da je tragedija posledica ukupne atmosfere neodgovornosti i samovlašća, pri kojoj „samodržac misli da sve može i sve zna i da mu je sve dozvoljeno, pa i da negira zakone fizike i principe matematike„.
–I to sve nije bitno. Bitno je da se to otvori tad kad to njemu odgovara, da se on slika, da dođu sve kamere, da se to prikaže kao veliko dostignuće itd., a što će se to sutra možda obrušiti na nečije glave, bože moj… Dobili smo još jedno zastrašujuće upozorenje gde idemo i kao država i kao narod – zaključio je Milan St. Protić.
___________________________________________________
Gospodin Protić racinalno izlaže logično elementarnu istinu i upozorava nas na ono što nam sledi. Ako se ništa ne preduzme sledi nam elemetarna katastrofa kao narodu. Ako sad narod i njegovi predsatavnici ovo ne vide onda nam nema pomoći. Toga se kao građanin najviše plašim.Čak šta više mogu sa strahom tvrditi da smo mi na putu bez povretka.
Ja kao Srbin sa dubokim korenima sećanja i bitisanja na ovim prostorima potajno priželjkujem da nas okupiraju neki humani okupatori, koji bi sredili ovaj haos, jer mi sami to ne možemo, jer smo opijani metafizičjim ludilom.
Sa ovim pitanjem i idejom treba izaći na referendum jer je u pitanju naš goli opstanak.Dokaz je tu pred nama.
Evi svežeg primera. Dvoje mladih imaju dvoje dece .Rade i imaju solidne plate. Podigli kredit za stan ali ponovo ih vuče neka slutnja da sve ovo trebaju da prodaju i da se otsele odavde. Jer slute tragediju u kojoj bi se zaustavio normalan razvoj njihove dece. Kožu uništene škole, zdravstvo,sudstvo, državna uprava, i sve ono što nam je potrebno,kako bi se mi dalje razvijali. To moja deca ako ostanu ovde neće moći da iskoriste u zakonskim okvirima.
Ti našu mantru o NEBESKOJ SRBIJI i da nam ne može niko ništa, ostavimo onima koji sede u kabinatima, kafićima, uredništvim propagandnih glasila,koji nam plasiraju ideje za koje treba da ginemo, trpimo i stradamo do poslednjeg Srbina.Danas u ovakvom ludili dnevno strada više građana nego nekada u ratu.
To sve govori o putu kojim idemo !!!