Rekonstrukcija rekonstruisanog parka (VIDEO)
Tamo gde su krajem prošle godine održani izbori, građani sabiraju šta im je od obećanog ispunjeno. U Mionici su, na primer, prema CINS-u, održani najskuplji izbori u koje je SNS uložio 3,5 miliona dinara i pregršt obećanja. Pored ostalog, dolazak investitora i rešavanje problema vodosnabdevanja. Umesto rešenja, počele su restrikcije vodosnabdevanja i neobećana rekonstrukcija parka koji je već rekonstruisan.
Nakon burnih i nikad skupljih izbora, život u Mionici vratio se u normalu. Iako su građanima obećavana nova radna mesta, rešavanje problema vodosnabdevanja, rekonstrukcija doma zdravlja, puteva, od toga za sada nema ništa. Umesto toga, vlast je započela rekonstrukciju rekonstruisanog parka i izgradnju spomenika srpskoj šajkači. Biće to najskuplja šajkača do sada, koja će koštati oko 720. 000 evra.
„Pored jedinstvenog spomen-obeležja i naše autentične česme, park će krasiti i atraktivna nova fontana, asfaltirana glavna ulica sa novim trotoarima, savremeni urbani mobilijar i mnogo više zelenih i cvetnih površina. Na ovaj način čuvamo korene, ali i gradimo moderniju i lepšu Mionicu za sve naše sugrađane i goste“, rekao je predsednik opštine Mionica i prvi čovek lokalnih naprednjaka Boban JANKOVIĆ.
Sugrađani i gosti dobili su novi park pre samo tri godine, ali je tada cena rekonstrukcije bila tri puta manja. Oni koji su postavili pitanje kako se troši novac i da li je bilo prečih stvari, optuženi su da im smeta srpska šajkača.
„Te 2022-2023 je rađena jedna rekonstrukcija parka, oko 250.000 evra je tada uloženo. Nije imalo potrebe za drugom rekonstrukcijom koja sada košta nenormalnih 720.000-730.000 evra. Potrebe je bilo za nekim prečim stvarima, to je rekonstrukcija, na primer, vodovodne mreže ili vodosnabdevanja u okolnim selima, da žitelji imaju vode, da bolje budu snabdeveni vodom. Mi, na primer, imamo na nivou opštine tri privatne fabrike vode i izvozimo vodu, a ljudi nemaju vode kod svojih kuća“, konstatuje Stefan Kostić, sa liste Ujedinjeni za Mionicu.
I lokalno zdravstvo vapi za novcem i lekarima, o čemu svedoči porazna statistika oboljevanja od kancera, ali i to nije prioritet lokalnih vlasti.
„Zamislite kada bi Mionica umesto ove rekonstrukcije parka, recimo, imala jedan ili dva mamografa, gde bi žene mogle da dolaze na preventivne preglede u kontinuitetu tokom godine. I onda zamislite koliko bi mi žena, naših majki, sestara, baka, sačuvali i produžili im život kada bi na vreme otkrili promene na dojci. Recimo, sada neko kaže: „Mi ne volimo Srbiju, mi smo protiv Srbije. “ Ne, gospodo iz napredne interesne stranke, vi ste protiv Srbije zato što je vama bitnije da stoji jedna šajkača, protiv koje nemam ništa, naprotiv, moj deda je nosio šajkaču, moj otac je išao u Hrvatsku na ratište, i jedini iz svog sela išao da brani Srbiju tamo, verovatno je nosio šajkaču. Ali nemojte govoriti nekome tako ružne stvari, zapitajte se prvo da li je zapravo bitnije zdravlje građana ili to da neko kad dođe ovde od ministara nema gde da ga odvedu, ne smeju da ga odvedu u sela gde nema vode, nego ga prošetaju ovde kroz park i evo, mi smo radili lep park i to je to“, kaže Vladimir Đorđević, odbornik u Skupštini opštine.
Jedina novost od izbora do danas u Mionici je dolazak direktora po stranačkoj direktivi iz drugih gradova i opština, ali i pojava lokalnog informera sa novinarom iz Beograda koji je zadužen da političke protivnike provlači kroz blato.
„Pljuvanje po građanima Mionice je posebno bolno zato što ti ljudi nisu iz Mionice. Znate, oni dovedu Andreu Veskov iz Beograda u Valjevo, dovedu ovu našu Tanju u Mionicu iz Beograda. Nema tog novinara, tvog kolege, koji je iz Mionice, koji je porastao ovde, koji ima dignitet toliki da izađe i govori najgnusnije laži i bljuvotine o meštanima Mionice, a da je sutra sposoban da izađe u kafić da sedne, da popije kafu sa svojim komšijama. Prosto, eto, to dovoljno oslikava kako oni rade“, kaže Đorđević.
Nerešavanje nagomilanih problema itekako se odražava na broj stanovnika, paće pod srpsku šajkaču stati nikad manje žitelja Mionice. U odnosu na popis iz 2011. godine, broj stanovnika pao je za 3. 000 na 11. 500 stanovnika.



































