Budućnost u kojoj se susrećemo mi i on
Kad strah pređe sa građana na represivnu vlast oličenu u liku i (ne)dela jednog čoveka – Aleksandra Vučića, onda i vlast i građani znaju da je kraj represije blizu. A kraj je onda, kada građani kažu da je kraj.
Svima je već jasno da politička borba kroz institucije više nije uopšte moguća. Nije moguća, jer su u Srbiji sve institucije, svi zakoni, ustav, sve je obesmišljeno jednim „pravilom“ vladajuće većine, a to je: „Većina može da izglasa sve što poželi„.
Tako je i vlast u Čačku odlučila da sednicu Skupštine grada zakaže za vikend, što se nikad nije dešavalo u prošlosti. I to baš u subotu kada je najavljen najveći skup građana Srbije ikada. Taj najveći skup treba da poruči diktatoru: „Odlazi, ne želimo te više i tvoja većina sa tobom na čelu nije nadležna više ni za šta„!
Danas kada se obeležava dvadeset dve godine od ubistva prvog demokratski izabranog premijera Srbije, Zorana Đinđića, Zoranov narod je na ulici i traži da mu se vrati oteta država. Ovih dana, potvrđuje se više nego ikada ono o čemu je Zoran govorio i u šta je verovao. A to je da većina građana Srbije želi, može i hoće da se menja. On je u to verovao i dok su ga spoticali politički protivnici, verovao je da će njegovu ideju moderne Srbije građani prihvatiti i dok su u njega pucali.
Da li je taj trenutak došao, da li je došla ta budućnost u kojoj se ponovo susrećemo on i mi? Duboko verujemo da jeste. Danas su građani svessniji svojih prava nego ikada. Danas smo spremni da istupimo, počnemo da menjamo prvo sebe, a menjajući sebe, promenićemo i društvo u kojem živimo.
Ovo je poslednji put da su građanke i građani Srbije dozvolili da nam država, pa i naši sopstveni životi zavise od jednog čoveka.
Jednom je Aleksandar Vučić izjavio da mu je omiljena Đinđićeva rečenica: „U Srbiji, ako neko gura kamen uzbrdo, većina naroda će navijati za kamen„.
Mi mu danas poručujemo da smo kamen zakotrljali uzbrdo, teško je, ali niko sem njega, ne navija za kamen. Mi koji kamen guramo, ovog puta, verujemo u sebe. Građani Srbije veruju u budućnost koju nam je Zoran Đinđić ostavio u amanet. Srbiju u kojoj zakoni važe za sve, Srbiju u kojoj ljudska prava i slobode nisu samo mrtvo slovo na
papiru, Srbiju koja pripada građanima i o građanima brine.
Pozivamo Čačanke i Čačane da zajedno podržimo studente u njihovim zahtevima i htenjima, jer je ovaj bunt jedini mogući put do slobode i povratka dostojanstva građana. A dostojanstvo i sloboda nemaju cenu.
Vidimo se u subotu, 15. marta!
Demokratska stranka Čačak
____________________________________________________________






































Demokratska stranka u Čačku je bruka za Demokratsku stranku još od 2000-te godine…
Iskreno, želim da se preobrazite u ono što ste oduvek trebali da budete.
Kosta, Đuka, Brajo i sad Darko su vas unazadili.
Poverenik DS-a u Čačku, Darko Mladjenović, mogao bi neki put u protestnu šetnju, a ne da viri kroz prozor HB-a i sedi po lokalima….
Demokratska stranka nikada nije bila oličena u jednom čoveku. Preživela je najgoru satanizaciju od strane radikala poslednjih 13 godina. Isti period vraća dugove ljudi koji su pretrčali u druge kombi stranke pa u radikale. Srbija će ozdraviti kada demokrate ponovo pobede radikale.
Sećanje na pokojnog predsednika svakom pravom demokrati daje snagu da nastavi borbu.
Zar jos postoji demokratska stranka