Koalicija „Niš, moj grad“ najavila je okupljanje na Trgu kralja Milana u 11.30, a u 12 časova je planirana povorka do Saborne crkve, gde će biti održan pomen ubijenom premijeru. Fondacija za unapređenje demokratije „Ljuba Davidović“ organizuje tribinu „Govor koji se nije dogodio“ od 17 časova ;u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu.
Danas se navršavaju 23 godine od ubistva premijera Zorana Đinđića
U Srbiji će danas komemorativnim skupovima biti obeležena 23. godišnjica ubistva premijera i nekadašnjeg lidera Demokratske stranke (DS) Zorana Đinđića u atentatu u dvorištu Vlade u centru Beograda. Državna ceremonija odavanja počasti počeće u 10.30 u dvorištu Vlade Srbije u Beogradu, na gde će premijer Đuro Macut s ministrima položiti vence na mestu na kom je Đinđić ubijen 12. marta 2003. godine, hicima iz snajpera.
Godišnjicu ubistva Zorana Đinđića obeležiće i DS čiji će predstavnici u 10.30 časova položiti vence na grob nekadašnjeg premijera u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.
Predsednik Vlade Srbije Zoran Đinđić ubijen je u atentatu 12. marta 2003. godine.
Vlada je nekoliko sati posle ubistva proglasila vanredno stanje u Srbiji, a kao izvršioci odmah su osumnjičeni pripadnici „Zemunskog kriminalnog klana“ i deo pripadnika kasnije ukinute Jedinice za specijalne operacije (JSO) Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.
Tokom vanrednog stanja, koje je trajalo do 22. aprila 2003. godine, policija je u akciji „Sablja“ uhapsila više od 11.000 osoba, među kojima i političare, visoke vojne oficire i nosioce pravosudnih funkcija. U avgustu 2003. godine podignuta je optužnica protiv 44 osobe za učešće u organizovanju atentata, a suđenje je počelo 22. decembra te godine u Okružnom sudu u Beogradu.
Sud je 23. maja 2007. godine proglasio krivim optužene koji su osuđeni na ukupno 378 godina zatvora.
Na po 40 godina zatvora osuđeni su bivši komandant JSO Milorad Ulemek Legija i njegov zamenik Zvezdan Jovanović, kao neposredni izvršilac ubistva. Politička pozadina ubistva Đinđića nikada nije otkrivena.
Zoran Đinđić, političar i filozof, rođen je 1952. godine u Bosanskom Šamcu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. godine. Doktorirao je 1979. godine na Univerzitetu u Konstancu kod Jirgena Habermasa. Autor je niza dela, među kojima su „Subjektivnost i nasilje“ i „Jugoslavija kao nedovršena država„.
Jedan je od osnivača Demokratske stranke u kojoj je u septembru 1990. godine izabran za predsednika Izvršnog odbora, a u januaru 1994. postao je njen predsednik. Posle protesta koalicije „Zajedno“ 1996/97, postao je prvi nekomunistički gradonačelnik Beograda posle Drugog svetskog rata.
Posle pobede Demokratske opozicije Srbije (DOS) na parlamentarnim izborima decembra 2000. godine, izabran je 25. januara 2001. godine za predsednika Vlade kao prvi demokratski izabran premijer Srbije posle više decenija. Njegovu vladu su obeležile brze ekonomske reforme, plasiranje Srbije na međunardonoj sceni, hapšenje i izručenje Slobodana Miloševića Hagu, borba protiv organizovanog kriminala.
Ubistvo Đinđića u atentatu je jedan od najtragičnijih događaja u modernoj istoriji Srbije s posledicama koje sežu do danas.
Upamćen je po modernizatorskim idejama i citatima o brzini promena i ličnoj odgovornosti, od kojih je jedan: „Ako želite da Srbija krene napred, svako od vas mora da uradi malo više„, a rekao je i: „Gledajte u budućnost i tamo ćemo se sastati vi i ja„.
Zoran Đinđić je posle pokušaja atentata kod hale Limes (današnja Beogradska arena), 21. februara 2003. godine i samo tri nedelje pre nego što je ubijen ispred zgrade Vlade, rekao: „Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona i reforme time što će mene ukloniti, onda se grdno vara, jer ja nisam sistem„.
Ova izjava postala je simbol njegove nepokolebljivosti i svesti o opasnosti kojoj je bio izložen dok je pokušavao da transformiše Srbiju. Danas njegovo ime nose mnoge ulice i trgovi, a njegov rad čuvaju Fondacija dr Zoran Đinđić i Virtuelni muzej.
________________________________________________________________






































U Bosanskom Samcu. Isto kao Alija Izetbegovic.
Ubistvo našeg Zorana,su slavili najviše radikali:šešelj,vučić,nikolić i drugi iz te proklete stranke,danas bi bili u EU,KiM bi bila u sastavu Srbije,mnogo veći standard od mnogih u EU,penzije veće itd…
Mislis da bi to tako bilo?
Mile mućak je imao , jednu, izreku: …“ sanjaj Marelo …“
Nigde mi ne bi bili sa njim , mi smo tačno tamo gde su nam i zacrtali i idemo tačno gde su njemu tada, ovima sada i budućima pokazali. On je potvrdio, pokušao da ih isfolira i bam bam , ovi su potvrdili, videćemo dokle će sa obećanjima stići a ako treba i budući će samo nastaviti do konačne „pobede“.
Tako da, „narode moj, stoko jedna bezrepa “ .
Slava mu takav se vise nece roditi.
Eh. tako se i pre Djurdjevdana pojave neki skojevci koji lamentiraju za onim nepomenikom usmrdelim ispod Kuće cveća.
Kažu da cveće ne uspeva jer smo djubre mnogo duboko zakopali.
Slepci jedni, kako se ne setite kojeg Srbina, pa makar bio i Ranković?
Pobeda najgorih.Rezultat vidimo danas.Zna se i politička pozadina,samo što nije procesuiran.Jedva da su osudili neposredne izvršioci (herojstvom sudskog veća)u atmosferi strašnih pritisaka na sudije.Hteli i da ukinu specijalni sud.DSS bio kišobran ovih dešavanja.Nismo i nećemo zaboraviti.
Neponovljiv covek…Jedna vrlo prosta recenica i nikad dostizna…Da bi Srbiji bilo bolje svako od nas mora da uradi po malo…Vidimo danas svi gde smo i sta smo.
napolje sve bosancerose dosta je tih polusrpskih parazita ovde