Sindikat FTN: Saopštenje za medije povodom napada na naše članove i profesore FTN-a
Sindikat Fakulteta tehničkih nauka najoštrije osuđuje besprizorno targetiranje trojice profesora Univerziteta u Novom Sadu: profesora Fakulteta tehničkih nauka Darka Marčetića i Stevana Gostojića, kao i profesora Filozofskog fakulteta Dinka Gruhonjića, od strane prorežimskih tabloida.
Fabrikovanjem laži i kreiranjem čitavog konteksta izmišljene konspiracije ova medijska kampanja ima za cilj disciplinovanje malobrojnih preostalih ljudi od integriteta koji su u ova teška vremena spremni na ličnu žrtvu zarad opšteg dobra.
Medijska kampanja protiv naših kolega je deo šireg konteksta obračuna sa obrazovanjem, kao poslednjom branom demokratskih i pre svega osnovnih ljudskih vrednosti u jednom društvu koje sve otvorenije pokazuje svoje autokratske obrise. Pravi cilj kampanje je naravno disciplinovanje neposlušnih profesora i gašenje poslednje oaze slobodne kritičke misli unutar akademske zajednice, koja je i sama već ozbiljno posrnula i potonula u oportunizam i konformizam, zapuštena i zanemarena dugoročnom nebrigom sistema, višegodišnjom negativnom selekcijom, odsustvom sistemske podrške i vizije razvoja.
Osnovna uloga nezavisnog intelektualca, kao korektivnog faktora društva, da učestvuje u nepristrasnoj analizi društvenih fenomena i oblikovanju društva putem naučno utemeljene konstruktivne kritike sistema, uporno se medijski interpretira kao napad na ustavni poredak države i na tradicionalne društvene obrasce i vrednosti.
Jeftinim populističkim izveštavanjem i obesmišljavanjem svih pojmova konstatno se pokušavaju pobuditi najniži društveni impulsi. Pokušavaju se stigmatizovati profesori i svi drugi intelektualci koji se usuđuju da u javnom prostoru iznose svoje stavove i mišljenja i pokušava se izgraditi slika o intelektualnoj eliti, odrođenoj od naroda, u cilju kreiranja podela u društvu. Nažalost, vratili smo se u 15. vek, a Malleus Maleficarum je danas postao Malleus Professorum.
Razmere i metode ovog medijskog napada su zabrinjavajuće, jer su obrisane sve granice elementarne pristojnosti i ljudskosti, dok o nepristrasnom i profesionalnom izveštavanju odavno nema ni govora. Posebno zabrinjava zadiranje u privatni i poslovni život pojedinaca kao i sve glasnije i otvorenije podsticanje mržnje na nacionalnoj osnovi.
Ovakvi zlonamerni tekstovi, osim što vređaju dostojanstvo i profesionalni integritet, ozbiljno ugrožavaju i bezbednost naših kolega. Iznošenjem neistinitih tvrdnji i lepljenjem različitih etiketa, ovakve medijske kampanje se namerno poigravaju sa osećanjima i potencijalnim traumama različitih grupacija u društvu, čime se podstiče njihova mržnja ka žrtvama medijskog progona.
Dodatno nas zabrinjava i orkestrirani napad na Sindikat Fakulteta tehničkih nauka, kom se u potpuno iracionalnom i megalomanskom tonu, vrlo tendenciozno pripisuje tobožnje subverzivno delovanje i namera urušavanja Fakulteta tehničkih nauka kao institucije, a posredno i čitave
države i sistema. Moramo primetiti da se ova medijska hajka na sindikat i njegove članove poklapa i sa drugim vidovima pritisaka kojima su članovi sindikata izloženi kao i sa sistematskim osporavanjem prava zaposlenih na sindikalno organizovanje, sabotiranjem procedure za
utvrđivanje reprezentativnosti sindikata.
Na kraju, prirodno se nameće i niz pitanja: kome smeta Sindikat Fakulteta tehničkih nauka, ko raspolaže informacijama o privatnom i poslovnom životu naših kolega i materijalima koji su zloupotrebljeni u tekstu i stavljeni u fabrikovani kontekst, ko ima motiv ili korist od ovakve kampanje i na kraju ko ima pristup režimskim medijima.
U nekoj pravnoj državi ovim pitanjima bi se verovatno bavile nadležne institucije. S druge strane u nekoj pravnoj državi, ovakvi mediji ne bi ni postojali.
Sindikat Fakulteta tehničkih nauka šalje jasnu i snažnu poruku da solidarno i nepokolebljivo stoji uz sve hrabre i slobodne duhove u zajedničkoj borbi za boljim i pravednijim društvom.
„Borba za promene počinje članstvom“
________________________________________________________________






































Синдикате у Србији треба укинути. С обзиром да радници морају да ћуте да буду злостављани на све могуће начине, да раде без достојанства и поноса да немају никаква права.Синдикати су ту да председници добију додатак на плату и разне бенефите то је тако већ одавно у свим установама ту су да помажу руководству у реализацији дела која би у правној држави била кривично дело.
Какви бре синдикати у Србији, ми немамо закон који штити бахтаост, корупцију,криминал, где поштени професори и сви поштени на свим осталим радним местима ако нису по вољи руководећих кадрова ако је у питању професор без обзира да ли испуњава услове неће напредовати, а што се тиче радника са њима могу да раде шта хоће.разна злостављања понижења, малтретирања психичка, додуше многи запослени у државном сектору су запослени по родбинској, партијској, љубавној, ти мени ја теби, тако раде руководиоци, писмен неписмен, плате намештене коефицијенти даривани, милина нема контроле одговорности.
Држава Финансира народне паре а
Шта ради синдикат. држава донела законе да поједине обогате, једу пију путују живе на високој нози командују, радник је човек, многима су одузели достојанство понос, а што се тиче права и правде то не припада запосленом, а имамо јак Синдикат.
Срамно да кажемо да имамо Синдикат, ако знамо какав је синдикат.
Ко су председници синдиката, проверимо, да би се прикрила истина кривимо Н1 кривимо онога кривимо онога.
Зло влада, ко покуша да каже истину одма је окривљан да ли је то, запослени или Н1 или оѕонпрес или сви они који се боре за правду,
Доста смо ћутали и гледали черупају нас са свих страна.
Шта год да се каже о синдикатима генерално у Србији неће се погрешити.А пошто они себе сматрају да су поштетни да се боре за раднике јер и шефови су у радном односу,довољно је што је закон за њих написан да могу да раде шта хоће, какав текст где појединци који говори у име већине а та већина зна ко су како раде за кога раде.
Ја сам за правду, Ко год да се бори за њу прикључимо се. Синдикате укинути.Да не плаћамо додатак председницима.
Синдикати треба да се боре за право радника, па зат што није тако када се спомене Синдикат осетим као човек понижење. Синдикати где не учествују запослени у име њих, одлучује предедник Синдиката са члановима одбора њих четворо или петоро у име сто запослених или можда и више запослених.
Давно смо ми постали Дивљи запад без закона и права.