Posle našeg izveštavanja radiće se put ka Ovčaru
Država je poslednjih godina uložila ogroman novac u revitalizaciju Ovčarsko-kablarske klisure. Prioritet je izgradnja staklenog vidikovca i postavljanje behatona u samoj Ovčar banji. Medjutim, u klisuri ne postoji osnovna infratsruktura, kao što je voda, kanalizacija, viseći mostovi su u jako lošem stanju, a meštani se žale i na loše puteve.
Jedan od njih je i put ka Ovčaru, na šta smo ukazivali više puta. Naš glas čuli su nadležni, pa je Ministarstvo za zaštitu životne sredine u Beogradu odobrilo projekat asfaltiranja puta ka vidikovcu na Ovčaru, zajedno sa opštinom Lučani. Rekonstrukcija obuhvata putni pravac dužine oko 3 kilometra, a ukupna vrednost radova iznosi 54 miliona dinara. Ministarstvo za zaštitu životne sredine obezbedilo je 43 miliona, dok opština Lučani učestvuje sa 11 miliona dinara.
„Godinama nakon bombardovanja i od silnog materijala koji je sa vrha Ovčara dovlačen, put je oštećen, i prajktično 80% puta je neupotrebljivo sada. Do vrha Ovčara ima oko dva – tri kilometra. Ljudi iz emisije tehnike RTS-a se snalaze, izlaze sa onim moćnim džipovima, nema više inicijative. U kuloarima se priča da su oni neki novac dali davnih godina da se put adaptira i to je po našem starom običaju završilo negde nenamenski. Nisam siguran da je to tačno, ali verovatno da ima istine gde se nešto šuška. Prosto me je kao građanina, kao meštanina ove mesne zajednice sramota da na dnevnom nivou sretne makar jedna, dvoja, troja kola, čak i mini buseve, ljudi koji bi onako iz radoznalosti, iz avanturizma izašli do vrha Ovčara i onda ih morate razočarati“, rekao je Deragan Kovačević za TV Novu i OzonPress.
Na Ovčaru su često viđani paraglajderi koji su uredili staze za poletanje, ali su se i oni povukli poslednjih godina.

Dragan Kovačević
„U Dučalovićima više nema ni ara zemlje da se kupi, ljudi dolaze, grade vikendice, tu su i manastiri…Idealni uslovi za razvoj turizma. Na Kablaru se radi vidikovac, svaka čast, ali Ovčar, Ovčar je u pesmi opevan, a gledajte na šta liče putevi. Put je rađen 60.tih godina uz pomoć države, pre svega zbog potrebe RTS-a, ali i uz velike entuzijazme meštana ovde. Sećam se dobro priče kad je moj pokojni deda pričao da su valjak, koji je u to vreme bio parna mašina u to vreme, sa dobrim volovima, kako oni to kažu, četvorili li vukli. Imali su želju da se vidi, da se čuje, da izađemo iz zapećka. Sad na Ovčaru imate problem, ne možete da dođete do vrha Ovčara“, priča Kovačević.
Sada uništeni put mahom koriste planinari, ali i vozači kvadova koji narušavaju mir monaha i monahinja.






































Kvadove i njihovo divljanje po zaštićenoj zoni,pod hitno zabraniti.Ovčar,sa tolikim brojem manastira i prelepom prirodom treba da bude oaza mira,a ne poligon za frustrirane i neiživljene manijake.
Ti vozači kvadova nedelom.
Kupljeno. Spomenik da napravite
Prvi put u istoriji.
Jel’ Žiko Radičević špijun kad mora svuda da zabije nos?
Cast izuzecima, ali vozaci kvadova su uglavnom…
PA i Beograd nema kanalizaciju
Kvad je traktor bez plugova! Zabraniti sem na oranici!!! A inače to voze kompleksaši! Pravi muškarci voze biciklu.
Što se asfaltiranja puta za vrh Ovčara tiče, a i drugih uspona…. Ako se ne regulišu bujične vode tokom kiša, sve će propasti za 3 godine. Samo asfaltiranje nije rešenje nego rekonstrukcija!