Srpske vlasti su, po svoj prilici, počele da izvlače najjače karte u predizbornoj kampanji, iako vanredni parlamentarni izbori koje studenti i građani zahtevaju još nisu raspisani. Izvršiteljima se tobože staje na rep, i Ustav će se promeniti za te potrebe, i to pod simboličkim svesrpskim šatorom koji je razapet u Sremskim Karlovcima, gde su Vučić i Dodik upozorili biračko telo da možda jeste prošlo trideset godina od operacije „Oluja“, koja je rasula 200.000 hrvatskih Srba van vekovnih ognjišta, ali da ugroženost naciona nije prošla. Ovog puta, za promenu, potiče iznutra – upravo od studenata i građana koji, češće svesno nego ne, učestvuju u „obojenoj revoluciji“. Dok čekamo najavljeni predsednikov bestseler o njenom razbijanju, razgovaramo s Aleksandrom Musićem, marketinškim konsultantom iz Hrvatske, koji godinama prati politička dešavanja u regionu.
- Jedan od stožernih narativa vlasti u Srbiji je da studentske proteste finansira neko iz Hrvatske. Koliko „obojena revolucija“ košta građane Hrvatske, zna li se, i šta oni o njoj vele?
– Interes i vlasti i građana Hrvatske za dešavanja u Srbiji osjetno je manji no što se dobiva dojam u režimskim medijima u Srbiji. Hrvatska vlast i opozicija su, ako ćemo iskreno, mimo dnevnih čarki, suštinski slabo upućeni i nezainteresirani za Srbiju danas. Srbija je katkad tema u kontekstu rata, no ne i u kontekstu događaja 2025. Hrvatska je sad već duboko uronjena i u savezništva i u kavge unutar EU, bavi se situacijom Hrvata u BiH i turističkom sezonom, dok mediji ako o srpskim protestima i pišu – pišu tamo gdje mogu odmah dobiti dobar naslov i klik no i ti članci brzo blijede te su uvijek ista 2-3 novinarska pera u pitanju. Od onog manjeg dijela stanovništva koje stvarno prati događaje i „navija“ – većina simpatizira hrabrost mladih ljudi, ima tu i nešto jugonostalgije, no ne barata se ikakvim detaljima i finesama (Srbiju se u Hrvatskoj generalno slabo razumije izvan šablona), a manjina manjine promatrača proteste smatra „još jednom podvalom“, „svi su oni isti“ itd. A kada govorimo o „obojenoj revoluciji“, posebna razina travestije, koju su studenti prepoznali i ismijali, jest to da je upravo SNS po svim elementima udžbenički primjer „obojene revolucije“. Režim je po mojoj procjeni zakasnio otprilike pet godina s takvim pokušajem uokviravanja studenata. Nakon 2020. godine, to nije poruka koju vlast može iznijeti.
- Šalu na stranu, Ministarstvo spoljnih poslova Srbije upozorilo je građane Srbije da ne idu u Hrvatsku početkom avgusta. O Tompsonovom koncertu se ovde još govori. Kako tumačite ovo obaveštenje – kao opravdano, s obzirom na osetljivost tema, ili kao traženje novih i starih neprijatelja u po vlast nezgodnim danima?
– Emocije u politici redovito varaju. Naime, kod događaja, godina, manifestacija koji izazivaju obilje emocija, koje su za neke ljude traumatične, bilo otprije 30, bilo otprije 80 godina – uvijek valja gledati koja je njihova suvremena politička upotrebna vrijednost. Ovo jest neugodna logika, no itekako utemeljena. Povijest je (m)učiteljica života, a saveznica politici. Nije bitno što jest ili nije bilo, koliko je bilo, kako je bilo, zašto je bilo – bitno je čemu nešto otprije služi sada i ovdje. U slučaju Oluje kao teme primarni cilj specifičnog načina kojim režim pristupa temi (kao i temama/traumama iz Drugoga svjetskoga rata) jest hranjenje višegodišnjeg izvanrednog stanja u samoj Srbiji, stanja u kojem on jedino zna vladati, stanja kojim građane Srbije danonoćno uvjerava da žive u neprijateljskom okruženju te ih samo on može zaštititi. Zato režim i ima dedicirane „stručnjake“ (laprdala) za „ustaše“, „šiptare“, „balije“, „milogorce“ – cilj je agresivnim stvaranjem dojma ugroze izvana samljeti ljude unutra, u samoj Srbiji. Poseban povijesni neukus jest to da na temi najviše jašu osobe koje su same bilo huškale na rat, bilo manipulirale narodom u pitanju, izdale ga, a sada ga ponovno „štite“ tako da ga guraju na sugrađane koji prosvjeduju. Sumirano – režim priča o 1918, 1941, 1945, 1995. i 1999. da bi si osigurao nešto kisika u 2025.
Izvod iz intervjua koji je politički analitičar Aleksandar musić dao nedeljniku Radar.
Ceo intervju možete pročitati putem linka:
_________________________________________________________________________
