Vučićeva poseta Kini i čelično prijateljstvo koje bi moglo da postane čelični zagrljaj
General Zdravko Ponoš, predsednik Srbija centra (SRCE), izjavio je na TV N1 da se posetom Kini Aleksandar Vučić oslonio na jedini stub koji mu je ostao. On je naglasio da ono što treba da nas brine je da li je to interes naše države i naroda ili se radi samo o Vučićevom interesu.
– Ordenje, zaključivanje sporazuma i političke izjave pokušaj su Kine da ostvari dugoročni uticaj. Jedna od tih političkih izjava je o izgradnji Zajednice Kine i Srbije. Sa velikim „Z“. Ako to što nema novih zaduživanja znači da smo dostigli kineske dužničke limite, onda smo u ozbiljnom problemu. Čelično prijateljstvo bi moglo da postane čelični zagrljaj. Bor bi mogao da bude kolateral za silna dugovanja. Ako je to tako, Srbija Bor nikada više videti neće.
Istakao je i da je ova poseta u interesu Vučića i njegove klike, na šta ukazuje i sastav delegacije u kojoj je bilo najviše ljudi iz „vojvođanskog klana„.
– Potpisan je i Memorandum o razumevanju između Kineske komunističke partije i SNS, a on je u državnim papirima kao da je to državni posao. Zanimljivo je da niko iz SPS nije bio u poseti Kini, a godinama su gradili odnose sa KPK. SNS je i to preuzeo. Potpisan je i sporazum o saradnji između Hsinhue i Politike. Čija je Politika, da li je to državni posao? Sve su izmešali i napravili potpuno privatnu državu. Potpisan je sporazum o razvojnoj saradnji koji podrazumeva kinesku donaciju od 100 miliona juana, a to je 12,6 milona evra. Zanimljiv je i Memorandum o razumevanju između Ministarstva za evropske integracije Srbije i kineske Agencije za međunarodnu razvojnu pomoć. Kakve veze ima saradnja sa Kinom sa evropskim integracijama – upitao je Ponoš i dodao da je Briselu sada konačno jasno da Vučić ne vodi Srbiju ka EU.
– Oni pokušavaju da ga ne gurnu dodatno ka Kini, kao što su se sve vreme trudili da ga ne gurnu ka Putinu.
Ponoš je dodao da je Vučić pogrešio ako misli da može da šarmira Si Đinpinga, jer je on najozbiljniji državnik našeg vremena.
– Si ne može biti šarmiran. Vučić je probao da šarmira Trampa, što je u teoriji bilo moguće, ali njega ne može da šarmira ulizica, već mangup. Ono što je pokušao da mu da kroz Generalštab je kikiriki. Obrukao je zemlju, sebe diskreditovao i ništa nije uradio. Sada pokušava kampanjom koju mu je spremio PR tim, pišući pisma i objavljujući ih po svetu, da otvori kanal komunikacije. To je osuđeno na neuspeh – rekao je Ponoš.
Komentarišući protest na Slaviji, Ponoš je nerede posle protesta nazvao „naručenim i organizovanim sparingovanjem policije i huligana, dok su kriminalci imali slobodan vikend, za razliku od 15. marta prošle godine„.
____________________________________________________________






































Vučić pravi nove istorijiske korake u novom vremenu koje se gradi pred našim očima. A to što bedaci neće da vide to je druga priča..
Politički koraci i spoljnopolitička strategija predsednika Srbije Aleksandra Vučića u kontekstu promena u globalnom poretku izazivaju različita tumačenja i duboke podele u javnosti.Dok jedni u njegovim potezima vide viziju i prilagođavanje novoj realnosti, drugi ih kritikuju kao balansiranje bez jasnog kursa.Različite perspektive o spoljnoj politici Srbije. Pogled podržavalaca (istorijski koraci): Zagovornici ove politike smatraju da Srbija uspešno gradi odnose sa novim centrima moći na Istoku i Globalnom jugu (poput Kine, Rusije, UAE i zemalja BRIKS-a), dok istovremeno održava ekonomske veze sa Zapadom. Ovaj pristup se opisuje kao očuvanje suvereniteta, ekonomske stabilnosti i pronalaženje mesta za Srbiju u novom, multipolarnom svetu.Pogled kritičara (nestabilno balansiranje): Kritičari tvrde da sedenje na više stolica dugoročno šteti zemlji. Oni smatraju da udaljavanje od standarda Evropske unije, usklađivanja sa zajedničkom spoljnom politikom EU i prevelika zavisnost od nezapadnih investicija mogu izolovati Srbiju i usporiti njen moderni razvoj.Globalne promene kojima svedočimo nesumnjivo menjaju geopolitičku mapu sveta, a pozicioniranje manjih država u tim procesima ostaje predmet stalnih debata stručnjaka i javnosti.
Бог да помогне да се оваква реалност заустави сагледавањем ефеката времена у коме живимо, где на пример јапанци су нам баш пријатељски давали силне помоћи и донације у свим тешким околностима уназад деценијама а кинески приступ је заузеће великог источног дела земље и немилосрдна експлоатација… како се бирају прави пријатељи и чува земља и њени ресурси за нашу децу анализира питање.
Prioritet geopolitike nad ekonomijom:
Domaći pravi stručnjaci za bezbednost i spoljnu politiku naglašavaju da se svet ubrzano kreće ka poretku gde je geopolitičko pozicioniranje postalo daleko važnije od pojedinačnih ekonomskih interesa država. Velike sile više ne reaguju ad hoc, već dugoročno planiraju zone uticaja.Izazov „balansiranja sa jasnim kursom“: Analitičari okupljeni oko domaćih tink-tenkova (kao što su panelisti na forumima Pupin inicijative i ISAC fonda) smatraju da Srbija u multipolarnom okruženju mora pažljivo balansirati odnose sa velikim silama. Međutim, oni podvlače da to balansiranje ne sme biti lutanje, već mora zadržati jasnu evropsku orijentaciju i ekonomsko pozicioniranje na novim tržištima.Pozicija Zapadnog Balkana kao večitog raseda: Regionalni analitičari upozoravaju da multipolarnost donosi pojačan pritisak na male države. Kako velike sile projektuju tvrdu i meku moć, prostor Zapadnog Balkana ponovo postaje poligon za nadmetanje uticaja Zapada (SAD i EU) s jedne, i Istoka (Rusija, Kina, Turska) s druge strane.