Ostoju ništa nije sramota: Govorio na komemoraciji Dušku Vujoševiću
Jednočasovnom komemoracijom u Skupštini Grada Beograda, odata je poslednja pošta Dušku Vujoševiću, legendi jugoslovenske košarke i KK Partizan.
Među prisutnima su bili brojne ličnosti iz sveta košarke, politike i javnog života – Željko Obradović, Aleksandar Đorđević, Boris Tadić, Mensur Bajramović, Ivica Dačić, Dušan Kecman i mnogi drugi.
Među govornicima su bili pesnik i Vujoševićev dugogodišnji prijatelj Sinan Gudžević, zatim književnica Vida Ognjenović i novinar Peca Popović.
„Sanjao je kao dete, mislio kao naučnik, analizirao kao psiholog, radio kao tehnolog, voleo kao pesnik i odlučivao kao časni sudija”, rekao je Popović, između ostalog.
Iz sveta košarke, prvo je u ime Košarkaškog saveza Srbije govorio potpredsednik i nekadašnji Vujoševićev igrač Nenad Krstić.
„Naš prvi susret na Zlatiboru, ja željan dokazivanja, na samom početku… Tri minuta pre kraja poslednje utakmice, doživeo sam tešku povredu ruke. Nastavio sam da igram ne znajući koliko je teška povreda. Sutradan, na povratku za Beograd me je pozvao da sednem pored njega i pitao: ‘Da si znao da ti je ruka slomljena, da li bi nastavio da igraš?’ Odgovorio sam: ‘Bih’. Pogledao me je, blago se nasmejao, pomilovao po glavi i rekao: ‘Hajde nazad’. On je od igrača pravio ljude, verovao je da se granice pomeraju samo kad daš više od onoga što misliš na njemu. Hvala mu na vrednostima koje ostaju“, rekao je Krstić.
Na komemrociji je govorio i Ostoja Mijailović koji nije želeo da Vujoševiću obezbedi karte za mečeve svog kluba, a javnost je često obmanjivao da je dug kluba isplaćen.
„Teško mi je danas da govorim. Teško je pronaći reči kada se opraštamo od čoveka koji nam je svima mnogo značio, a meni lično toliko puta bio oslonac, podrška i glas razuma. Nije bio samo veliki trener, to svi znamo, istorija će govoriti o onome što je dao košarci. Bio je čovek stava, čovek karaktera i čovek koji nikada nije birao lakši put: uvek je govorio istinu, čak i onda kada je ta istina sve nas bolela. Imao sam sreću i čast da ga poznajem, da čujem njegov savet kada je najteže. Bilo je trenutaka kada su njegove reči bile i više od saveta, bile su snaga da se izdrži i nastavi dalje, da se veruje. Kada su pritisci bili najveći, Dule je bio tu i to nikad neću zaboraviti. Duletova ljubav prema Partizanu bila je životna posvećenost, bila je deo njegovog identiteta i deo njegove duše. On je nas naučio da Partizan nije samo košarka, već karakter, borba, dostojanstvo i vera da se nikada ne odustaje. Danas ne odlazi samo trener, ne samo legenda, već čovek koji je oblikovao generacije i ostavio trag u svakome ko ga je poznavao“.
Zbog toga je na društvenim mrežama objavljen veliki broj komentara protiv Ostoje Mijailovića.
Vujošević će biti sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.




Na komemrociji je govorio i Ostoja Mijailović koji nije želeo da Vujoševiću obezbedi karte za mečeve svog kluba, a javnost je često obmanjivao da je dug kluba isplaćen.

































Beskicmenjak i ljigavac. Eto, sta drugo reci
Kako je rodjaka ugurana u postansku u Mrcajevce? Mestani kazu ima samo osnovnu skolu? A neke koleginice kazu da je rekla da ce vrlo brzo da bude i direktor ako to bude htela
Замислите-Остоја и Дачић у првом реду,а Жељко у другом реду,шта ћете џибери,сељаци!!!!
Bednije nego da je Čović držao govor…
Sve ce se ovo jednom lane zvati….
Pa tako i taj priuceni limar morace da objasni koliko je ukrao,izvarao ,proneverio…
Voleo bih da ste u pravu ali ne verujem u tu mogućnost… Upravo iz razloga što nikad niko ko se bavio istim stvarima nije snosio odgovornost za svoje postupke.
Da je drzave i zakona,Koferce i Limar nebi sedeli tu.
Ostoju nicega nije stid. A glumi naivnost i bezgresnost. Pokupio je sve ulicarske metode svog vodje Aleksandra Vucica.
Ko ovo pusti za govoenicu???
Obraz Džon, ali šta drugo očekivati od seljobera koga zovu limar
Obraz đon, ali šta drugo očekivati od seljobera koga zovu limar
Vi ostrašćeni mrzitelji mislite da bi porodica dozvolila da bilo ko stane za binu da se imalo ogrešio o pokojnom Dušku.Ostoja je bio veći prijatelj sa pokojnikom od većine koji su tu bili samo da bi bili viđeni.