Čistoća i upravljanje otpadom u Japanu
Čačak se već godinama guši u smeću, a divljih deponija, manjih ili većih sve je više iz godine u godinu. Lokalna vlast troši milione iz gradskog budžeta i milione koje dobija od države Srbije namenski za rešavanje ekoloških problema, ali pomaka na bolje nema.
Pitanje nije samo gde je sav taj novac i zašta potrošen, pitanje svih pitanja je dokle će ići dalje zagađivanje životne sredine, jer osim gomilanja smeća tj. komunalnog otpada, u Čačku je problem i ekstremno zagađenje vazduha koji Čačani udišu, kao i zagađenje reke Zapadne Morave.
Nakon prošlogodišnjeg požara i praktičnog zatvaranja regionalne deponije „Duboko“ problem odlaganja komunalnog otpada u Čačku postaje još aktuelniji, a nesposobnost i neznanje odgovornih u komunalnim službama i gradskoj vlasti još očigledniji. Povrh svega je i korupcija koja je uveliko ušla i u sektor staranja o smeću i čistoći grada.
Da li sve to mora baš tako i da li je problem samo u nesposobnim komunalnim službama, neodgovornoj i nesposobnoj lokalnoj vlasti ili je krivica na svima nama.
Da li Čačak zaista mora da bude tako prljav grad?
Možda bi nešto krenulo na bolje ako bi se ugledali, svi zajedno, na primer Japana i građana ove države.
U Japanu, čistoća nije obaveza — to je deo njihove identiteta. I kada to vidite, ne možete a da se ne zapitate: zašto ne živimo na isti način? Da li bi to funkcionisalo u vašoj zemlji?
Ovo je najčistija zemlja na svetu. Bićete iznenađeni kada gledate do kraja. U Japanu, čistoća nije teret. To je način života. Čak i kamioni za smeće izgledaju kao da su upravo izašli sa proizvodne trake. Tako čisti da možete videti svoj odraz u njima.
I nije slučajno. Svakog dana radnici ih peru pre nego što krenu na teren jer bi prljanje ulice bilo znak nepoštovanja. A to poštovanje se proteže na sve. Upravljanje otpadom je prava nauka. Postoje specifični dani za svaku vrstu otpada. Organski, plastični, konzervi, papir.
I svaka kategorija ima svoju određenu kesu. Ako napravite grešku u razdvajanju ili propustite raspored, ne možete izneti svoj otpad do sledećeg sakupljanja.
I najimpresivniji deo? Niko se ne žali. Svi to rade iz međusobnog poštovanja. Javni toaleti su na drugom nivou. Čisti, bez mirisa, sa automatskim sistemima dezinfekcije i samopročišćavajućim sedištima. Na rampama, liftovima, držačima za ruke, sve sija. Ne zato što neko posmatra, već zato što se svi brinu o onome što pripada svima.
U Japanu, čistoća nije obaveza. To je deo njihove identiteta. I kada to vidite, ne možete a da se ne zapitate, zašto ne radimo isto?
____________________________________________________________






































Bacanje smeca gde stignemo je deo nase kulture.
Da se razumemo – Japanci su budale!
Ima li šta lepše od slatko popušene cigare i bačenog pikavca na trotoar, ili izbacivanja limenke i kesice od čipsa iz automobila u vožnji.
Da ne pominjem kakvo vrhunsko zadovoljstvo predstavlja odlaganje kućnog otpada na divlju deponiju pokraj puta.
A vrhunac navedenih užitaka predstavlja prenošenje tih divnih navika sa kolena na koleno i gledanje sopstvenog deteta kako izrasta u čoveka koji ponavlja te iste stvari kao i njegovi roditelji.
Saznanje da će moj sin tu nacionalnu tradiciju preneti na svoju decu – činjenica je zbog koje mirno utonem u san svake večeri.
ŽIVELA SRBIJA!!!