Veliki pad prava radnika širom sveta, najveće nazadovanje u SAD i Evropi
Radnička prava širom sveta uveliko nazaduju, pri čemu je stanje u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama najgore od 2014. godine, pokazuje ovogodišnji Globalni indeks prava Međunarodne konfederacije sindikata.
Tek objavljenim izveštajem Globalni indeks prava 2026. (TUC Global Rights Index) Međunarodna konfederacija sindikata (MKS) poručuje da se kriza radničkih prava sa globalnih margina preusmerava ka samom srcu razvijenih demokratija, a tome doprinosi uspon krajnje desnice, pre svega u Evropi, koja manifestuje otvoreno neprijateljstvo prema sindikatima, preneo je portal Sindikata Nezavisnost.
Ovogodišnji izveštaj svetske sindikalne centrale pod sloganom „Borba za demokratiju” pokazuje da nasilje nad svetom rada globalno nastavlja da raste.
U gotovo tri četvrtine zemalja sveta zaposlenima se na razne načine uskraćuje pristup pravdi, dok se u svakoj drugoj radnici hapse ili pritvaraju.
U odnosu na 2025. godinu, Indeks MKS beleži rast napada na slobodu govora i okupljanja, kršenje građanskih sloboda, sve češće progone i hapšenja sindikalnih lidera, a u nekim zemljama i njihova ubistva (Angola, Kolumbija, Indonezija, Meksiko).
Prema kriterijumima Globalnog indeksa, na ovogodišnjoj listi 10 najgorih zemalja za radnike su Argentina, Belorusija, Ekvador, Egipat, Esvatini, Mjanmar, Nigerija, Panama, Tunis i Turska.

Pravo na štrajk je prekršeno u 87% zemalja, što je nepromenjeno u odnosu na najviši nivo Indeksa od 131 zemlje, prijavljen 2025. i 2024. godine.
Sjedinjene Američke Države su zbog velikih pritisaka na kolektivno pregovaranje i gušenje sindikalnog organizovanja po prvi put stavljene na listu zemalja sa ocenom 4 (sistematsko kršenje prava).
Lošije nego ranije ocenjene su i neke države Evrope, pre svih Francuska koja je zabeležila istorijski najgori rezultat tako što joj je ocena pogoršana sa 2 (ponavljanje kršenja prava) na 3 (redovno kršenje prava) zbog represije nad sindikalcima i ograničavanja prava na proteste.
Samo tri zemlje u svetu poboljšale su svoj rejting. Pre svih to je Urugvaj koji je napredovao do najbolje ocene 1, dok su Velika Britanija i Bocvana popravile ocene sa 4 na 3.
U zvaničnom izveštaju MKS-a identifikovani su sledeći negativni rekordi:
– U 72 odsto zemalja radnicima se uskraćuje ili striktno ograničava pristup pravdi.
– U svakoj drugoj zemlji hapse se ili pritvaraju radnici zbog ostvarivanja njihovih sindikalnih prava (najviše u DR Kongu, Iraku, Indoneziji, Albaniji…).
– Globalno posmatrano, za šest procenata je poraslo fizičko nasilje nad radnicima u odnosu na prethodnu godinu, pri čemu je taj rast zabeležen u gotovo svakoj trećoj državi (npr, Indija, Palestina, Ukrajina, Južna Afrika…).
– Poslodavci sve agresivnije koriste digitalni nadzor za praćenje, disciplinovanje i ućutkivanje radnika i sindikata.
– Taktiku suzbijanja sindikata i uplitanja u njihov rad eksplicitno koriste mnoge države (SAD, Estonija, Srbija, Španija, Holandija, Poljska…).
– Ovo je rezultat koordinisanog napada na demokratiju – puča milijardera koji podržavaju politički lideri – koji oduzima radna i druga prava, ućutkuje radnike i manipuliše ekonomijama u korist moćnih. Ali radnici i njihovi sindikati uzvraćaju udarac. Borba za prava radnika je borba za samu demokratiju – za naša prava, našu bezbednost i naše izvore prihoda. Bez jakih sindikata, ne može biti prave demokratije – poručio je juče generalni sekretar Međunarodne konfederacije sindikata Luk Triangl.

Globalni indeks prava MKS-a za 2026. godinu: Najgore zemlje na svetu za radnike
Globalni indeks prava za 2026. godinu rangirao je ukupno 151 zemlju sveta na osnovu 97 indikatora, izvedenih iz konvencija Međunarodne organizacije rada.
Najbolja ocena 1 označava zemlju u kojoj se sporadično krše prava, ocena 2 pripala je državama u kojima se kršenje prava ponavlja, dok je ocena 3 dodeljena zemljama u kojima se prava redovno krše.
Četvorkom su ocenjene države koje sistematski krše radna prava svojih građana (Srbija tradicionalno pripada toj grupi), dok je petica „rezervisana“ za zemlje u kojima prava uopšte nisu zagarantovana.
Najgora ocena 5+ pripala je državama u kojima su ratni sukobi i slični konflikti potpuno urušili pravne sisteme, navodi portal Nezavisnost.
Izvor: Nezavisnost
__________________________________________________________






































U čemu je problem ?
Tu knezovi nisu radi kavzi, nit su radi Turci izjelice
Svaki svog subašu.,… (čitaj političmara) pa da krenemo.
Šta očekivati u ovakvoj globalnoj Krizi?
Pa čistu propast. Za najprostije fizičke poslove u Srbiji nema radnika, pa ih uvozimo iz Nepala.Da nam rade za 300 evra mesečno, a naši rapalji sede po kafićima i kradu Bogu dane. Neće bre niko više da radi! Svi hoće da mudruju i prodaju seljačku pamet! Oni koji nešto znaju njih preko 300000 rade na zapadu i to na izuzetno dobrio plaćenim poslovoma. Vozač u nemačkoj ima 4000 evra platu, zidar, parketar, vodoinstalater, i više. I šta na ovu istinu reći, osim plakati od tuge.
A kad su demikrate i koštubica uništavali samoupravljanje i gasio društvena preduzeće svi su likovali i veselili se što propada Titiv komubizam.
E sad vam evo demokratije pa glođite go xxxxx,
САД и Европа имају синдикате. И није баш тако да немају радници парава да нису плаћени за свој посао, показује и одлазак наших грађана, којима је добро мој братанац ради у Немачкој и задовољан је.
Ова тема треба да се отвори и траје код нас како би смо доказали и променили макар да би се осећали како човек, да нисмо дискриминисани и понижени да макар у државним установама радник има нека своја права. Иначе ако се наљуте на супругу дођу у ту исту државну установу и натресају се на запослене.А пошто је ово бандитска држава без закона и права у тој истој државној установи неће те заштитити послодавац него ће ти затворити уста да ћутиш.
Где је Синдикат. Па председници синдиката служе за руководећи кадар разне малверзације и подржавање тих истих да се види да синдикат учествује, али не учествују радници, да смо у правној држави било би кривично дело, код нас то је легализовано и на снази.
Председници синдиката уживају прво оних 12% повећање плате и све бенефите од руководиоца. Имају велике плате многи и у Србији у државним установама. деле буџет државе као Албегову сламу, узимају они док има наравно нити ће бити спречени нити имају образа да мало смање да се помисле да и некоме другом треба.
Ми смо земља препуштена ђаволимаса ликом човека још од времена доласка Милошевића и демократије.
Знамо да у демократији имају закони и одговорност, али код нас је лоповдемократија, држава коју су приватизовале моћи владајућих структура.
Народ! ушта смо се то ми претворили кад трпимо јад и беду оволико година. Гледамо и не спречавамо отимачине и богаћење руководећих кадрова (они су кадрови да покраду) на рачун државе и народа. Живимо са истим проблемима али смо подељени не удружујемо се него се разједињавамо, једни сматрамо да је тако други да није тако и тако све је по нашој грбачи. Политичких странака колико хоћете и сви се боре да дођу да владају за себе не за народ, А народ уместо да се скупљамо за наша права и слободе ми се скупљамо да подржимо политичаре. Вучић не мари колико ће потрошити за скупове овакви закони му одговарају. Вучић се понаша као да је држава његова са својом бандом а не пита каква су радничка права и да ли радник има своје достојанство ако су паре никаве.
Па тако нам и треба.
Vreme je za opstu svetsku revoluciju, ili to ili novi rat u kome nece biti pobednika, pa ko preostane da se gradi neki novi svet na novim temeljima. Neke nova civilizacija. Bez novca. Dok je novca covek ce biti ovca.
Ko hoće da radi kod nas u Srbiji,može i da zaradi,za par godina mukotrpnog rada,zaradio sam za deveto koleno,hvala SNS,hvala Acu Srbinu!