Zašto je zapušten stari čačanski vodovod? (VIDEO)
Diplomirani građevinski inženjer Dušan Mijatović bio je do 1986. godine pomoćnik direktora Vodovoda u Čačku zadužen za tehnička pitanja. Tada je morao da napusti grad zbog pretnji i da pređe u Energoprojekat, jer se usprotivio priključenju grada na vodosistem Rzav.
„Ukratko, 40 godina mi oskudevamo sa vodom, i strepimo da li će cevi da puknu, da li će da bude vodosnabdevanja, i ovo što se događa nama, koji smo u tom trenutku bili protiv tog sistema, ne čini nas srećnim. Čini nas opet nesrećnim zato što nismo uspeli da ubedimo grad da je snabdevanje sa reke RZAV izvanredno sa aspekta tehničkih karakteristika te vode, međutim, jako lošeg projektnog rešenja, od projektovanja sistema za prečišćavanje te vode do izbora cevovoda za dovod vode, do distributivnog cevovoda do Čačka, a potom i do Gornjeg Milanovca. I na kraju, naš zahtev u startu je bio prvo izgradnja akumulacije na reci RZAV, pa onda sve ostale aktivnosti. Nažalost, politika je i tada umešala prste, jer su političari iz tog doba štitili proizvođački lobi, štitili Milan Blagojević, Cvetu Dabić, Sevojno i sve usputne zagađivače, tako da su svi prali ruke od Morave, koja je bila jako zagađena, a trebala je da posluži kao izvorište, najperspektivnije izvorište za grad Čačak“, podseća Mijatović.
Mijatović je tada bio za opciju da se Čačak snabdeva sa postojećeg starog vodovoda iz priobalja zapadne Morave, što je rešenje koje postoji u pojedinim evropskim i svetskim gradovima.
„Ne da postoji u pojedinim, u Evropi je to najveća praksa. Dakle, gradovi u priobalju Rajne piju sa Rajne, gradovi u Engleskoj u priobalju Temze piju sa Temze. To je jednostavno rešenje zato što se biraju sistemi koji su bliski samom gradu, tako da nema magistralnih dugačkih cevovoda i mogućnosti da na njima dođe do neke havarije. U tehnici su poznati na tim dugačkim dovodima, velikim magistralnim cevovodima, da se događaju havarije. Pogotovo što je neko u tom trenutku našao za shodno da umesto da isprojektuje sigurne čelične cevi, izabrao je betonske cevi koje je počela da proizvodi fabrika u Kosjeriću, koja nije imala nikakvo iskustvo, bukvalno nikakvo iskustvo, i oni su ugradili kilometre i kilometre tih cevi, i one su podložne pucanju, dolazi do tih gravitacionih eksplozija koje su sasvim normalne u radu tih cevovoda“, objašnjava Mijatović.
Zbog toga je Mijtović pozvao nadležne da urade projekat sanacije starog vodovoda kako bi on bio u funkciiji.
„Pa gledajte, najbolji primer naš u Srbiji je Beograd. Beograd pije vodu sa Save. Imamo sistem, Makiš 1, Makiš 2, i on je jedan od sistema u Beogradu. Beograd normalno ima više izvorišta, što je i normalno za tako veliki grad. Ali Čačak bi morao u narednom periodu da uradi projektno-tehničku dokumentaciju. Dakle, ništa bez projekata, ništa, ponavljamo, i tad smo ponavljali: nemojte raditi nasumice, radite na osnovu projekata. Niko nas nije poslušao. Ivan Stambolić, koji se pojavio kao čovek koji je trebao da razreši pitanja, kao ovde lokalni političar, on je umešao svoje prste između ovih, između onih, i to rešenje koje je Čačak tad nudio jednostavno je sklonjeno. Čačak je u tom periodu, dok se nisu napravili ti cevovodi, i dalje pio iz bunara koje je imao u priobalju Morave, na lokaciji Veljina i na lokaciji Prijevoj. Ti bunari treba da se revitalizuju, da se to dovede u red, da se može koristiti, što kažu, kao vruća rezerva. Vruća rezerva, dakle, da može da krene bilo koji defekt na tom sistemu, nedostatak vode u koritu RZAV-a. To su neki momenti kad RZAV ne može da da svoj ciljani efekat. Dakle, grad mora da uđe u izradu projektno-tehničke dokumentacije za obnovu svojih sistema“, poručio je Mijatović.



































Logično sve.Ali odlučuju diletanti