Režim nema rešenje za ekonomsku krizu
Последњи економски подаци показују да режим нема план, знање нити капацитет да решава све веће економске проблеме и да су потребне темељне политичке и друштвене промене како би Србија изашла из дубоке кризе, тврде из странке Нови ДСС.
У саопштењу странке даље се каже:
Током прва три месеца остварен је буџетски дефицит од скоро 100 милијарди динара, забележен пад индустријске производње од 0,8%, смањивање броја запослених, уз смањену процену раста БДП-а са 3% на 2,7% коjу је изнела Светска банка.
Нови ДСС је уверен да је постојећа економска политика ослањања на стране директне инвестиције и високе субвенције страним компанијама погрешна и што се драматично испољава у условима светске кризе изазване ратом на Блиском истоку.
Промена економске политике подразумева и престанак праксе форсирања економски неоправданих пројеката који представљају широк простор системској корупцији на којој актуелни режим почива.
Нови ДСС ће на предстојећој скупштини странке 10. маја јавности представити Декларацију о економском препороду у чијем средишту је развој домаћег предузетништва и иновација, раст продуктивности и очувању природних ресурса и стратешки важних предузећа уз престанак партијске контроле над привредом и драстично смањивање корупције.
_______________________________________________________






































Srbija je na užasnom i tragičnom putu oštenarodne tragedije. Ono što je najopasnije nema nikakve ideje, kojim pitem krenuti, da se ponor koji se vidi golim okom izbegne. Svi kukaju na Vučića, pa pobogu nije Vučić BOG već obični i tvrdoglavi smrtnik koji ništa sam ne može da uradi. Zašto se ozbiljni i pametni ljude ne okupe oko jedne nacionalno spasonosne ideje koja bi mobilisala najveći broj građana i većinslim glasanjem takve ideje na izborima sklonili Vičića.
Ovo je barem lako i zakonsku opravdano. Danas na društvenim mrežama gostuje hiljade posetilace i niko da predloži nikakvu ideju koja bi počela mirnim putem da raspetljava Gordijev Čvor srpske zavrzlama.Od čega treba krenuti? Prvo i najvažnije je politički realno misliti i strpljivo menjati političku realnost, raditi na detaljnoj analizi uzroka krize a ne samo pjuvati i urlati protiv vlasti i realnosti koja sa svakim danom usložnjava.
Dolazim do zaključka, ako je ontološka logika tačna, da dobre ideje pokreću promene, ona je prosto zaključiti da mi nemamo intelektualnu, građansku ni duhovno-religioznu moć da definišemo spasonosnu ideju. Ovakav sam zaključak izvukao još u čačanskoj gimnaziji čitajući Hegelovu Fenomenologiju Duha. I danas se čvrsto držim Hegela koji lepo svedoči – da nacija koja nije sazreli za istorijisji izazov ne može definisati novi put izbavljenja kojim bi smo morali krenuti da ne bi nestali.
Danas svi statistički pokazatelji su loši, po nas, i nama preti apokalipsa.
To svedoči i Hazardski Rečnik.
P.S. Evo prilike za OZONPRES
DA NA OVOM BLOGU POKRENE istorijiski izazovnu teme i otvorenu diskusiju da građani slobodno daju ideje i polemišu bez mržnje – šta nam valja raditi?
To bi bio fantastičan pokušaj da se izmeri ozbiljnost i intelektualna zrelost našeg naroda.Ako to ne uradimo za 50 godina ovde na Balkanu nećemo biti dominantna nacija a to bi nas izbrisalo iz istorije.
Odgovor Hegelijancu
Zanimljivo je da nema odgovora na Vaš kometar i pragmatično mišljenje i zaključivanje. Ovde u Srbiji više nema ko da misli. Misleći ljudi su davno otišli odavde.
Evo najsvežijeg Vičićevog spina. Juče otvara u Pančevu, u tehničkoj školi, smer dualnog obrazovanja, i narodu zamazuje oči. Pa ovi stariji građani koji dnas imaju 80 godina dobro se sećeju Titive škole ŠUP. To je skraćenica za Školu Učenika u Privredi. One su u SFRJ odvarane 50 – ih i 60-ih godina u svim većim mestima ondašnje Jugoslavije. Tu su sazrevali najbolji majstori i radnici pod nadzorom nemačkih mojstora, tehničara i inženjera . Cer, Fabrika reznog alata, Sloboda su nikle na temeljima ŠUPA i Tehničke mašinsake škole. Te firme su nekad nosile snagu industrijiskog razvoja Čačka i svrstavali ga u jedan od najprosperitetnijih gradova Jugoslavije. Koliko je ta ideja bila dobra uvedeno je i samoupravljanje da bi radnici bili vlasnici sredststava za proizvodnju. A danas? Danas imate gazde koji vam piju krv za male pare. Tragična posledica je da mi nemamo radnike u privredi kao što je nekad bio na primer Alija Sirotanovi, čija je slika bila na novčenici od 1000 dinara dobrih 30 gofina. Vih razvoja radničke klase je zabavna pesma – PLAVI SE JADRAN TALASA ODMARA SE TADNIČKA KLASA. Nekad je sve imalo smisla da bi danas sve umrlo.A to za prvi maj!
Ovde daje prilog na ovaj tekst, nekadašnji sndikalista i nosilac ordena rada koji mu je lično uručio Franjo Herljević.
U kakvoj smo krizi lepo se vidi da na ovu temu nema ni jednog kometara. A ova tema i pokretanje debate direktno nam znači opstanak.Jedini izlaz iz ovog ludila, da nas okupira neki humani diktator i da nas uvde u red. Ovde demokratija ne pomeže jer ona uvak kod nas prelazi u ANARHIJU kad je mi vodimo.