Kako je izgledalo poslednje kraljevsko putovanje Obrenovića po Srbiji
Istoričari čačanskog Narodnog muzeja i Muzeja rudničko takovskog kraja objavili su zajedničku publikaciju o putovanju poslednjeg kraljevskog para Obrenovića i zanimljive detalje prilikom posete gradovima, mestima i manastirima po Srbiji.
Na posebnom putovanju 1901. godine, kraljevski bračni par je obišao staru srpsku prestonicu Kragujevac, zatim Kraljevo, pa znamenite manastire Studenicu i Žiču. Put ih je dalje vodio u Čačak, rodni kraj majke kraljice Drage. Ovo putovanje započeli su u Smederevu, do kog su iz Beograda doputovali čuvenim parobrodom Deligrad.
– Zatim od Smedereva do Kragujevca postojala je pruga putovali su prugom, e onda od Kragujevca dalje po Srbiji nije više bilo železnice u to doba nego su morali da idu kočijama, polagano fino uz ljude koji su ih dočekivali i bacali cveće na put i tako dalje – kaže Miloš Timotijević, istoričar u Narodnom muzeju Čačak.
Iz Čačka, Aleksandar i Draga otišli su do Požege, Užica i Dobrinje gde je rođen knez Miloš Obrenović. U Takovo su bilu u dvorcu koji je za njih izgrađen, pa nastavili putovanje do Draginog rodnog Gornjeg Milanovca, potom do Lunjevice, Vujna i manastira Vraćevšnice gde su otkrili spomenik baba Višnji, Miloševoj majci.
– To je značilo izlazak iz jedne svakodnevice običnih ljudi, a opet sa druge strane za vladarski par je to značilo i povraćaj kredibiliteta i jedan da kažemo dašak svežeg vazduha u posustaloj dinastiji – navodi Alesandar Marušić, istoričar Muzeja rudničko takovskog kraja.
Publikacija o putovanju poslednjeg kraljevskog para donosi niz nepoznatih detalja o okupljanju pristalica dinstije Obrenović i znatiželjnih građana.
– Od najbanalnijih detalja kao Ko je doneo cveće na koji način im je uručeno ko je održao kakav pozdravni govor, sa kojim rečima, sa kojim porukama, jer taj efemerni spektakl je imao za cilj da prikaže zvaničnu reprezentativnu politiku države znači najvažnije političke vrednosti da prikaže narodu i da ih narod primi da ih prihvati – kaže Miloš Timotijević, istoričar Narodnog muzeja Čačak.
– Kroz tu jednu značajnu epizodu, a skoro pa nepoznatu vidimo koliko je ovaj kraj bio značajan da su se događaji koji su se ovde dešavali neretko nosili lokalni, a suštinski su imali nacionalni značaj pogotovo u 19. veku, a opet sa druge strane to budi interesovanje za zaštitu te baštine koja je sačuvana do dana današnjeg – kaže Alesandar Marušić, istoričar Muzeja rudničko takovskog kraja.
Uz rekonstrukciju spektakularnog putovanja poslednjih Obrenovića po Srbiji 1901. godine, istoričari čačanskog i gornjomilanovačkog muzeja u svojoj publikaciji osvetljavaju i brojne prateće fenomene. Posebno se osvrću na običaj darivanja crkava i manastira, kao i na dodelu odličja zaslužnim činovnicima, službenicima, oficirima i građanima. Zabeleženi su i brojni drugi zanimljivi detalji koji svedoče o duhu vremena i značaju ovog kraljevskog putovanja.






































