Treba li nam vlast koja ne ceni obrazovanje
Ovih dana vlast otvoreno poručuje da joj obrazovanje i kultura nisu potrebni, kaže pozorišna rediteljka Milica Kralj u razgovoru za portal Sindikata „Nezavisnost“ i pita – da li je nama građanima potrebna vlast koja ne ceni obrazovanje i kulturu?
Milica Kralj koja je i vanredna profesorka na beogradskoj Akademiji umetnosti, zbog takvog otvorenog negodovanja u javnom životu je “na meti” režima.
– Mislim da je kritika loših pojava u društvu, loše vlasti, moja ne samo umetnička već i građanska dužnost. Ćutanjem se problem ne rešava. Vlast koja ne trpi kritiku ne može da vuče društvo ka nečem boljem. Moji problemi se pre svega odnose na to da mi se oduzima prilika da se bavim rediteljskim poslom, da se bavim pozorištem koje je moj životni poziv. Ali, u odnosu na to kakve pritiske i probleme imaju ljudi koji nemaju priliku da se obrate javnosti, moji problemi su ništavni i bilo bi nepošteno da ih iznosim. Posebno danas kada su razni dokazani zlikovci na slobodi, a borci protiv nepravde se hapse i jedu ih stenice – kazala je rediteljka.
Povodom aktuelnih protesta, posebno studentskog bunta smatra da je rano za merenje rezultata.
– Imam osećaj da su tektonske promene još u toku. U svakom slučaju, ako me osećaj ne vara, bojim se da nama za dugo nema spasa, u smislu da će nas korupcija, bahatost, tiranija, nepravda, neukus, neukost, nasilje pojesti kao ljude i kao narod. Kako sam uvek optimista tako ne želim još uvek ništa da merim.
Na pitanje o pravcu u kome bi promene mogle da nas odvedu, dramaturškinja kaže da je reč o borbi za društvo u kome se svako bavi onim za šta je nadležan.
– Da se svako bavi onim za šta je školovan, borba da svako odgovara za ono što (ne) radi, borba da se živi u miru i razumevanju, borba za čistu prirodu i drveće, borba za istinu, borba za prihvatanje različitosti mišljenja i vere kao bogatstva jednog društva, istinski patriotizam i ljubav svakako odvode katastrofalnu vlast u istoriju.
Rediteljka ne veruje u hipotetičku dramu u kojoj bi glavni likovi bili Vučić, Brnabić, Vučević, Dolovac, Zekić…
– Mislim da bi takav dramski predložak bio neuverljiv. Ne verujem da bi ozbiljna pozorišna publika mogla da poveruje u priču da postoji narod koji takve likove decenijama uzdiže u nebesa. Da zaposleni u državnim institucijama nisu služeći takvim ’likovima’ umesto zakonu potpuno porazili i pogazili te institucije možda bi svi mogli da završe u nekom skeču. Kako to nije slučaj onda ne bi mogli ni u skeču da završe jer odavno ništa nije na taj način smešno.
Prema njenim rečima, pozorište bi svakako trebalo da se bavi istinom.
– I kritikom društva gde bi likovi današnjice mogli da budu globalni primeri za različite nakazne pojave u društvu, ali nisu dovoljno kompleksni da bi postali dramski likovi pa da se neko bavi njima konkretno. Dođite kod neutralnog direktora, ispričajte sinopsis za predstavu kakvu predlažete, pomisliće da ste skrenuli s pameti. Na primer: ’Meštani jednog gradića dugo nemaju vodu i jednog leta odluče da protestuju. Članovi stranke na vlasti organizuju se da protestuju protiv ljudi koji žele da imaju vodu’. Glumac kojem bi ponudili da igra te kontraše pitao bi: ’Znači ja želim da nemam vode?’ Kako to objasniti?
Smatra da bi pozorište danas moralo da bude hrabrije.
– Svet i društvo u kojem živimo bogato je temama važnim po nas, pa i samo pozorište, ali ih pozorište u poslednje vreme izbegava. Pozorište je svakako najlepše od svih postojećih svetova i moralo bi biti najlepši svet u koji danas čovek može pobeći da leči dušu čak i onda kad prikazuje sve nakaznosti društva, ili posebno tad.
Kazala je da svoje studente uči pozorištu i traganju za istinom.
– Osim zanatu, učimo učimo ih da otvorenih očiju gledaju ljude i svet oko sebe i da tragaju za odgovorima na mnoga životna pitanja, jer istina je ono za čim će tragati celog svog glumačkog veka. Učimo i mi od njih jer važno je biti otvoren i umeti čuti mlade ljude koji su generacijama daleko. Lepo je kad je ispred vas generacija željna da čuje – izjavila je Milica Kralj u intervjuu za Nezavisnost.
Izvor: Nezavisnost
_________________________________________________________________







































Ako neko ne ceni obrazovanje, to su oni koji su na ulici, umesto u učionici.
Ako obrazovanje neceni onoga ko ga finansira netreba da postoji.
Ova milica mnogo trabunja pa oni su sve ovo napravili
Nisam politici opredeljena. Samo me zanima dokle ce da se pominju Fakulteti. Kad ce da se vrate plate Prosveti. Koje su smanjene, a ljudi jedva prezivljavaju.
Pa, sta bi ti bolje, kad ti je to bilo bolje navedi godine tog perioda. Sfa treba tvojim kolegama, da li vole svoju drzavu, ismevaju, gaze po nasoj zastavi,vi ste napravili razdor, vi podrzavate sve ove danasnje prljave i nasilnicke igre blokadera. Snimite film od clanova parlamenta opozicije koji su najveci izdajnici, pisi o njima sta su sagradili od 2000.-2012 godine. Slepci zaslepljeni od mrznje. Sta si ti umislila da si neko i nesto.
Kontra pitanje: treba li nam Univerzitet koji se ne bavi obrazovanjem?
Lupa žena gluposti,pa ti polupismeni studenti i srednjoškolci sa mozgom jednog osmogodišnjaka, intelegentni studenti u Novom Sadu neznaju trodelne aluminijumske merdevine da razvuću, zamalo hitna pimoć da interveniše, da porazbijaju glave i onda bi bilo batinaši iz „SNS-A“.Milice da ti nepismeni prifesori, dekani, nastavnici znaju ućili bi decu kako treba,prvo prosvetni radnici nepoštuju znanje, važno je da malo rade i primaju dobru platu od NARODNE MUKE !
Ko ne zna kako je i ko je počeo sa blokadom univerziteta,mogao bi pomisliti da je i u pravu. Pravo pitanje je: treba li nam ovakvo obrazovanje. Ja sam za to da se svi fakulteti raspuste,osnuje novi sa novim pravilima igre, dozvoli ulazak stranih fakulteta uz samo jedan uslov: zabrana prijem nekih po imence nabrojanih pprofesora i naravno studenata. Svim studentima blokaderima ne priznati diplome do kojih bi mogli doci u inostranstvu (posto ce im biti zabranjen nastavak studiranja u Srbiji). Kratko i jasno.
Može li malo da se piše o tome kakve pritiske trpe članovi školskih odbora i ostali koji treba da glasaju za izbor direktora osnovnih škola?
Zašto se ne poštuje volja većine i kolektiva koji želi svog kolegu za direktora, već se po svaku cenu forsira jedna lepa crna dama iz stranke?
Verujemo u njene kvalitete i da se dokazala kome i gde treba, ali ovde se gleda nešto drugo. Za nju ima vremena, mlada je i smeši joj se uspešna budućnost. Mada možda i nema vremena ako joj odu sa vlasti ovi koji su joj dužni ako su joj nešto obećali…
Svakako ne bi trebalo ljudima da skače pritisak i da trpe ucene i torturu zbog toga što postupaju po svojoj savesti.
Neka malo neko pročešlja…