Osobe sa invaliditetom zbog snega zarobljeni u kućama
Da više ništa u Srbiji ne funkcioniše vidljivo je na svakom koraku. Nedavna ubeđivanja čelnika opština da spremno dočekuju zimsku sezonu razbila su dva snežna dana i sneg od 10 cm. Kako poslednjih dana izgleda život osobe sa invaliditetom, opisala je Lena Marković iz Takova. Naime, od ponedeljka ne izlazi iz kuće jer ne može da se kreće po ovakvom vremenu samostalno. Ne može da ode do labaratorije u Milanovcu jer se čiste samo ulice prvog prioriteta i centar.

Već nekoliko dana su ledeni dani u Gornjem Milanovcu. Ne čisti se kako bi trebalo da bude omogućeno svima kretanje. Za neke je zima prava zimska idila i čarolija. Za nas osobe sa bilo kojom vrstom invaliditeta je izolacija, nemogućnost kretanja. Uskraćena sloboda kretanja u 21. veku, to je katastrofa i sramota. Bez obzira sto se krećemo drugačije imamo pravo na slobodu kretanja. Ovakva situacija nas dovodi do frustracije, bespomoćnosti… Zamislite da danima ne možete da izađete iz kuće da odete do doktora, do prodavnice, na posao, da odvedete svoje dete u vrtić/školu. Kako bi ste se osećali? Da li bi vam bilo svejedno? Da ne možete da obavljate svoje svakodnevne aktivnosti. Zna te li koliko osoba živi samo? Kako da odemo na kontrolu, da primimo svoju redovnu terapiju (npr. kao ja sto treba da primim biološku terapiju u Kragujevcu u sredu)? Svakako ovo je rešiv problem danas u 21 veku. Samo treba da budemo odgovorni, da imamo solidarnosti jedni prema drugima. Ako svi razmislimo o ovom problemu, da li ideju, eto ga i rešenje. Svako od nas može da se nađe u ovoj situaciji. Zato budimo solidarni i jedinstveni. Kao što sam već nekoliko puta rekla PRISTUPAČNOST NIJE PRIVILEGIJA, NEGO LJiDSKo PRAVO! Nažalost ovo ljudsko pravo moramo da trazimo na ovakav način. Ne pišem ovaj post da bi ste lajkovali, već da dođe do što više ljudi, i da podignem svest ljudima sa kakvim se ozbiljnim problemom suočavamo tokom zime.



































Nista drugacije nije ni preko leta. Najveci probme je sto ih jedan fotogram Bojovic projektuje pa onda po navici kad ih slikaju da se pohvale radovima u fotoshopu izbrisu znak koji su postavili na sred trotoara, a o ivicnajcima da ne govorim
U manjim opštinama je situacija za nas osobe sa invaliditetom još nepovoljnija.Zamislite život na selu osoba sa invaliditetom.Niko vas ne primećuje.Kretanje u ovakvim uslovima bez rizika od povreda je nemoguće.U samim opštinama nismo ni tema.Žalosno,21 vek.
@Lesi potpuno se slazem. Veliki je rizik od povreda. Nazalost je tako da nismo tema, da se ne odvajaju stedstva. Zalosno u 21. veku.
Код сваке елементарне непогоде је свима отежано кретање..мало је малициозно ову конкретну ситуацију користити за оптужбе да неко намерно не води рачуна о инвалидима, и пљување по Србији,са чиме сте почели текст.
Сигурно је да је у ванредним околностима вама теже него осталима,али да вам неко ограничава кретање у смислу људских права је,најблаже речено,претерано.
@Горан ne vodi se računa koliko bi trebalo i ne obraca se paznja. Pristupačnost je ljudsko pravo,a ne privilegija.
Види се да она прижељкује да се врате на власт они који су били пре ових када је то беспрекорно функционисало.И ја је разумем што пати за тим временима јер је то тако било идеално организовано да су због тога изгубили изборе и не само што су изгубили него што на њену жалост никада више неће ни да дођу на власт..