„Ležao sam na stomaku dok sam gledao kako mrvi nečiji telefon pendrekom. Onda, mi taj isti čovek, a po glasu ga poznajem da je pre toga vređao, ispitivao i udarao Nikolinu, traži i moj telefon. Zatim ga gazi, gazi ga patikom, gazi ga dok ga potpuno ne izlomio na dva ili tri dela,“ govori za BIRN Stevan Zdravković student i član Narodnog pokreta Srbije.

stevanzdravkoviocZdravković kaže da je uhapšen tako što ga je jedan od policajaca u civilu sapleo u blizini Vlade Srbije. Imao je oderotine, ali ga je bilo strah da se žali, čak ne može ni da se seti da li je u nekom momentu bio i vezan ili je samo strogo slušao naređenja i snažno držao ruke iza leđa. Uglavnom ležao je na stomaku i gledao u zid ili u patike policajca koji mu je stojao nad glavom.

„Nisam uspeo ni da vidim lice čoveka kog zovu komandantom JZO Marko Kričak. Ali čujem glas tog glavnog u garaži Vlade Srbije i sve što on kaže to je naređenje, samo se čuju komande njegove i još dvojice koji mu deluju najbliže. Ostala policija u prostoriji ne diše kada on govori. On pita uhapšene, zatim se čuju udarci. Njega zovu preko policijske veze, on naređuje pokret da se ide na Slaviju.“

I kad je većina policajaca izašla iz garaže prema Zdravkovićevim rečima strah je ostao i osećao se u atmosferi.

„Kad me pitaju da li sam žedan, plašio sam se da tražim vodu zato što ne znam da li je to neko trik pitanje da bi opet našli razlog da nas biju. Bukvalno nisam znao šta da odgovorim.“

Prvo olakšanje, kako kaže, osetio je kada je u policijskom kombiju krenuo sa tog mesta.

„Kad smo stigli, prvi sam izašao iz „marice“ i video sam policajce u stanici Stari Grad. To je neka druga sorta ljudi od ovih u garaži, pa kao anđele da sam video. Primetili su da smo u strahu. Bili su u šoku kad su nam videli slomljene telefone. Onda mi njima pričamo šta su nam tamo radili, njihova lica su bila izdužena, sa nevericom su nas slušali. Zatim je jedan od njih rekao: ’Onaj Kričak je nemilosrdan’.“

Zdravković je pušten nekoliko sati kasnije iz stanice Stari Grad i protiv njega se ne vodi nikakav postupak.

„Nismo u američkom filmu“

Sa slomljenim telefonom iz garaže Vlade Srbije izašao je i italijanski IT stručnjak Alesia Laterza koji već tri godine živi i radi u Beogradu. On i njegov drug uhapšeni su u blizini Hrama Svetog Save dok su se vraćali iz bioskopa. I oni su odvedeni u garažu u Nemanjinoj ulici.

„Slušao sam kako tuku druge ljude. Mene nisu. Vikali su ’glava dole, glava dole’. Drugar mi je prevodio kako jednoj devojci, posle sam saznao da se zove Nikolina, prete da će je silovati pred svima. Tražili su mi dokumenta, ali ne nosim pasoš sa sobom. Rekao sam: ’Jedina kopija pasoša koju imam je u telefonu’. Otključao sam telefon, pokazao im pasoš, oni su slikali ekran i vratili mi mobilni. Ubrzo su mi ga opet uzeli, dok sam bio okrenut ka zidu. Posle nekoliko minuta do mene je doleteo moj, ali potpuno slomljen telefon.“

Nisu u svim policijskim stanicama bili spremni da čuju uhapšene. To pokazuje  i Laterzino iskustvo. On je iz garaže Vlade Srbije najpre prebačen u policijsku stanicu na Novom Beogradu.

„Imam utisak da smo mi bili jedna od prvih grupa koje su izveli napolje. U malom policijskom kombiju bilo je četiri sedišta, petog tipa su stavili da sedi na podu vozila, u sredini. Oko sedam ujutru prebacili su me u policijsku stanicu Voždovac.“

Za sve to vreme Laterzi nijednom nisu dozvolili da pozove advokata ili ambasadu, iako je imao prava na to i zahtevao od policajaca više puta. Kako kaže, stalno su mu govorili “kasnije”. U policijskoj stanici na Voždovcu stavljen je i u ćeliju u kojoj je proveo nekoliko sati.

„Tu je bila jedna policajka koja je razgovarala sa mnom na engleskom. Rekao sam joj: ’Slušajte, i dalje ne znam šta se dešava, zašto sam ovde. Sada zahtevam da pozovem advokata i ambasadu.’ A ona mi je rekla: ’Ma, zaboravi, nismo u američkom filmu’.“

Zatim je odveden pred sudiju, prema rečima ovog italijanskog državljanina na njega je vršen pritisak da prizna nešto što nije uradio. On je za BIRN prepričao kako mu je u sećanju ostao  razgovor sa sutkinjom.

„Rekla mi je: ’Znaš, uradio si nešto što nije legalno, jer je mnogo naših policajaca teško povređeno tokom ovog protesta’. Rekao sam: ’Žao mi je, jer sam protiv nasilja. Ja sam pacifista. Nisam bacao kamenje na policiju’.“ Onda mi je sutkinja rekla: ’Imaš dve opcije: ili prihvataš kaznu, ili ideš na krivični postupak’. Odgovorio sam: ’Ništa od toga. Možemo ovde da sedimo koliko hoćete, ja neću prihvatiti ništa, jer sam nevin’.“

„Sutkinja je nastavila: ’Ali imamo policajca koji je spreman da svedoči da te je video, i imamo snimke sa kamera koji te prikazuju’. A ja sam opet rekao: ’U redu, hajde da napravimo dogovor – vi pozovite tog policajca, prikupite snimke, u međuvremenu ja pozivam advokata i ambasadu, pa onda svi sednemo za sto i pogledamo šta se dogodilo’.“

Posle tog razgovora, prema Laterzinim rečima, sutkinja odlazi u kancelariju, kada se vratila rekla mu je da ga pušta sa uslovnom kaznom, da ima obavezu da se prijavi u kancelariji za imigraciju i da će biti oslobođen. Posle svega, Aleksio Laterza opet je slobodan Italijan u Beogradu i spreman je da o svemu svedoči pred sudom u postupku protiv Jedinice za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata.