Profesori ne odustaju od blokade: Ostajemo na raskrsnici
Univerzitetski profesori, zaposleni u naučnim institutima, studenti, srednjoškolci, zborovi građana i zborovi roditelja, i danas su u blokadi raskrsnice Nemanjine i Ulice kneza Miloša u Beogradu. Kao što su najavili juče, članovi akademske zajednice nastavili su da kampuju ispred zgrade Vlade Srbije, sve dok njihovi zahtevi ne budu ispunjeni. Poručuju da im država ne ostavlja izbor, te da su spremni čak i na radikalizaciju ovog protesta.
Članovi akademske zajednice okupljene oko grupe „Pobunjeni univerzitet“ otpočeli su juče blokadu ispred zgrade Vlade Srbije, nakon što su održali protest.
Oni su najavili da će ostati tu da kampuju do ispunjenja zahteva.
Kako se uverila ekipa Nova.rs, blokada je i danas nastavljena, a saobraćaj kod Vlade Srbije je obustavljen.
Profesori iz Beograda i Novog Sada, studenti, srednjoškolci, roditelji učenika i građani, od jutros dežuraju na raskrsnici Nemanjine i Ulice Kneza Miloša, a u razgovoru za Nova.rs kažu da su se dobro organizovali i da se smenjuju na četiri-pet sati, zbog čega ne osećaju umor.
Kažu da ustvari jesu umorni, ali od borbe sa režimom u Srbiji koji ne shvata da fakultet čine studenti, te da ako nema studenata, nema ni fakulteta. Stoga najavljuju da neće odustati, a najavljuju i radikalizaciju protesta.
Profesorka Nataša Simin iz Novog Sada predaje na Prirodno-matematičkom fakultetu u tom gradu. Za Nova.rs kaže da je došla da podrži kolege iz Beograda, te da se upisala u dežurstvo i namerava da ostane do kraja, kad god kraj bio.
„Ja sam stigla juče u 12 sati iz Novog Sada. Dosta mojih kolega sa drugih fakulteta je takođe došlo, svi smo zajedno putovali vozom. Juče je bio predivan dan, lepo organizovani govori, velika podrška… S nama su i zborovi, što nam mnogo znači. I danas nam je lepo, kolege domaćini nas snabdevaju potrebnim namirnicima, tako da ne mrdamo odavde“, kaže profesorka Nataša.
Profesorku Natašu zatekli smo u jednom od kampova koji su postavljeni nasred svake ulice koja seče raskrsnicu. Objašnjava da se profesori smenjuju na četiri-pet sati, kako kampovi ne bi bili prazni.
„Organizovali smo se po smenama, tako da svako zna kada dolazi na dežurstvo. Verujte da je i nama, profesorima, ovo čudno, ali mi nemamo izbora. Za sada je blokada raskrsnice, da li će prerasti u nešto drugo – videćemo u zavisnosti od toga kako bude reagovala Vlada na naše zahteve koje smo joj juče poslali“.
Na pitanje do kada planiraju blokadu raskrsnice ispred Vlade, kaže da ne zna, ali da svakako moraju da idu sledeći koraci.
I profesor Oliver Tošković sa Filozofskog fakulteta bio je dežuran baš u vreme kada je naša ekipa naišla. Kaže da je ovo jedini način da se nešto promeni, te da niko od njih nije razmišljao da „sedi pod šatorima i blokira ulicu“.
„Nikome od nas nije bila želja da blokiramo ulicu, sedimo pod šatorima, ne držimo nastavu, odnosno sad već u ovo vreme ispite. Ja sam se obrazovao uz ideju da ću obrazovati ljude, mada je i ovo vid obrazovanja. Ja uživam u svom poslu, volim da predajem, a sve je to nešto po čemu se gazi ovih dana. Vlast nam ovo radi da bi nam se ili svetila ili da bi se sistematski uništilo obrazovanje na duži rok“, kaže Tošković.
Podsetimo, predstavnici Pobunjenog univerziteta koju čine profesor Geografskog fakulteta u Beogradu Dejan Šabić, profesor Vladimir Vukomanović sa Učiteljskog fakulteta i profesorka Milica Jovanović sa Fakulteta organizacionih nauka predali su zahteve akademske zajednice na pisarnici Vlade Srbije: da se rasformira Radna grupu za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju i otvaranje javne, inkluzivne rasprave, zatim ukidanje nezakonitih izmena Uredbe o standardima rada univerziteta i saniranje njihovih posledica, kao i usvajanje budžetskih kvota za upis na fakultete najkasnije do kraja juna.
Oni su zahteve predali Vladi Srbije.
_____________________________________________________________






































Зашто елита ћути?
Имамо ли ми елиту? Претварање огромног дела ‘елите’ у контра-елиту, чини нас неспособним да извршимо позитивну смену власти што ће највероватније утуцати на немогућност било каквих позитивних промена у земљи! Тако да је наша будућност неизвесна и веома обесхрабрујућа. Отприлике, да смо ми недозрео народ за изазове које модерно доба поставља пред нас који. ЗАТО тај ребус не умемо да решимо.
Зато у тоталном пометњу губимо драгоцено време и бесмисленом политичком надгорњавања, ко је бајаги паметнији. Једно је тачно да испразни говори и захтеви не соколе народ јер не пуне празан стомак.
Изађимо на улице само са једним захтевом – ОДЛАЗИ !!!
Добро ово није тешко урадити али тешко је наћи вође који ће преузети одговорност за надолазећи хаос, а и немамо народ који је спреман да плати цену ПРЕПОРОДА, јер четири деценије идејног лутања којем се царству приволети нас је довело до бесмисленог чекања ГОДОА.