Strani fakulteti u Srbiji: Osveta loših đaka
Nekadašnja rektorka Univerziteta u Beogradu, profesorka Tehnološko-metalušrkog fakulteta i članica incijative ProGlas Ivanka Popović izjavila je u emisiji N1 Studio Live, govoreći o najavi dolaska stranih fakulteta u Srbiju, da je to „deo rasprodaje resursa jedne zemlje“.
– Rasprodaja ljudskih resursa, ono najelementarnije ulaženje u našu egzistenciju i budućnost naše zemlje. Nijedna zemlja koja nema snažno sopstveno obrazovanje, ne može da napreduje i nema nikakve budućnosti – navela je za N1.
Osvrćući se na najave dolaska stranih fakulteta, nekadašnja rektorka Univerziteta u Beogradu ocenila je da je to „deo jedne sistematske priče koja se sprovodi godinama“.
– Mislim da se malo opet radi zamena teza, nijedan univerzitet koji dobro i kvalitetno radi ne plaši se konkurencije. Državni se ne plaše konkurencije privatnih, privatni se ne plaše državnih, ako kvalitetno rade – naglasila je.
Dodala je, međutim, da briga što dolaze strani univerziteti ne bi ni postojala, da se ne otvara pitanje pod kojim uslovima oni dolaze.
– Nekom odlukom Ministarstva, koje se stavilo iznad Nacionalnog akreditacionog tela, Ministarstvo postaje to mesto koje će odobriti da jedan može da drži, drugi ne, to će možda i debelo da se naplati, sve se netransparentno dešava, postavlja se pitanje koji su i kakvi to studijski programi. Možda ćete imati apsurdnu situaciju, da ćete dobiti diplomu u Srbiji od univerziteta koji je registrovan drugde, pa ćete ovde morati da nostrifikujete tu diplomu – kaže ona.
„Zemlja koja nema snažno sopstveno obrazovanje, ne može da napreduje“
Istakla je da koji god to univerzitet bio – Bokoni, Oksford, pa i Kembridž, „da može slobodno da funkcioniše u jednoj zemlji je deo rasprodaje resursa jedne zemlje“.
– Rasprodaja ljudskih resursa, ono najelementarnije ulaženje u našu egzistenciju i budućnost naše zemlje. Nijedna zemlja koja nema snažno sopstveno obrazovanje, ne može da napreduje i nema nikakve budućnosti. Udarac koji treba sve da relativizuje, da pokrene opet priče o pravoj eliti, lažnoj eliti, doprinosi nastavljanju napetosti i olakšavaju puta do diplome, za neke osobe koje smatraju da tako lakše mogu da dobiju – kaže ona.
Prema njenim rečima, „studenti koji žele da odu u inostranstvo, ne rade nužno to jer misle da će tamo imati bolje uslove studiranja“.
– Nego jer znaju da je to prvi korak, da odatle imaju odskočnu dasku za traženje posla, nije prioritetni razlog da studiraju na boljem mestu da bi stekli bolja znanja. Jedini način da zaustavimo odliv mozgova je da promenimo uslove u ovoj zemlji, počnemo da živimo u normalnoj zemlji koja funkcioniše kao pravna država. Ljudi žele da žive u normalnim uređenim sistemima i dok Srbija ne bude takva, ljudi će nastaviti da odlaze – kaže ona.
„Relativizacija struke“
Dodaje da je to i „pitanje relativizacije struke“.
– Kad je vlasti i vladajućoj stranci pogodno da se hvali obrazovanjem, uspesima, ona će to da čini, kad je zgodno da uperi prst u struku da je odgovorna za nešto, rado će to učiniti, u priči o kvazieliti takođe… Nisu to samo visokoškolske institucije na meti toga, svako ko može biti instrumentalizovan za potrebe interesne grupe vladajuće stranke i njenih partnera će biti način kako uništavate sopstveni resurs – kaže ona.
Dosad se, ističe, „akademska zajednica nije pokazala spremnom da se bori“.
– Da ima kapacitet da se bori, verujem da ima, ali očigledno nije bila dovoljno motivisana. Taj potencijal koji ima akademska zajednica u Srbiji, svi univerziteti u našoj zemlji su naše blago, naš orgoman resurs i naša šansa, drugi žele da ga uruše, a sami nemamo ni snage ni volje da odbranimo – kaže ona.
Apelovala je na „sve one koji vole ovu zemlju“.
– Moramo obrazovanje da spasimo, jer bez obrazovanja nema budućnosti – kaže ona.
_____________________________________________________
Otvoreno trziste vazi i za fakultete! Neka se bore za jeftinije diplome.
Završio sam davnih dana državni fakultet u Beogradu. Odgovorno tvrdim da je sistem rada na državnim fakultetima zastareo i prevazidjen, takodje i u državnim srednjim školama.Kada ste već počeli da se bavite obrazovnim sistemom, zbog čega ne pišete o čačanskim srednjim školama, pogotovu o najpoznatijoj u gradu. Postoje pritužbe na rad i pedagoški pristup, a sindikat služi da se zaštite profesori i zataškaju njihove navike i ponašanje.Naša deca, đaci i studenti, nisu krivi za loše stanje u prosveti, a bes i nezadovoljstvo se često na njima iskaljuje.
Konkurencija, izmedju dva sistema, treba da postoji, nadam se na obostranu korist i da bi se unapredio obrazovni sistem.
Zanimljivo mi je kako ovi intelektualci, profesori progledaju kad odu u penziju. Nije se profesorka Popović proslavila sa odbranom univerziteta i njegovih vrednosti kad je bila rektor BG univerziteta. Pominjano je da je upletena u sumnjive aktivnosti oko raspodele sredstava fonda za nauku. Ako među istraživačima na projektu sa kojm aplicirate za sredstva ministarstva ili fonda za nauku imate Ivanku Popović i ili nekoga od par drugih istaknutih likova sa BG univerziteta, neupitno je da će vaš projekat biti finansiran, bez obzira na njegovu suštinu, sadržaj, predviđene rezultate… Nije se proslavila gospođa Popović ni u odbrani Bogoslovskog fakulteta i „upliva“ Sinoda SPC u dešavanja i organizaciju tog fakulteta koji je u sastavu BG univerziteta. Nijednom prilikom je nisam čula da kritikuje S. Đ. Dejanović, koja je sa 72 godine ministar prosvete u zemlji sa posrnulom prosvetom i obrazovanjem. Vrana vrani oči ne vadi. Valjda gospođa Ivanka računa da bi i ona kao taze penzionerka mogla da doprinese boljitku na tako nekoj poziciji.
Da se razumemo, protiv sam nelojalne konkurencije u visokom obrazovanju, kao što sam protiv nelojalne konkurencije u svakoj oblasti. Da li je degradacija i stavljanje u neravnopravan položaj kada naša država daje subvencije stranom inevstitoru sumnjive reputacije da otvori fabriku kod nas, a ne daje subvencije našim privrednicima ili onima koji bi to hteli da budu? Naravno da jeste. I tako, mogla bih nabrajati još… Univerzitet se buni kad je on na meti. Gde ste bili kad je drugima bilo teško? Gde ste bili da zauzmete stav, podržite? Nije stvar valjda u tome da se jedna branša spasi, a ostalima kako bude. Gledajući profesore, posebno one redovne, meni se čini da jeste. Da je logika: samo da meni bude dobro. Da iskoristim još neku dnevnicu, bonus, da „proguram“ svoj projekat… Zato nam i jeste tako. Ne mogu da razumem da rektor BU hoće da štrajkuje zbog izmena zakona o VO, a neće da štrajkuje zbog 15 nevino stradalih u N. Sadu, zbog one dece u Ribnikaru, u Duboni, zbog litijuma, zbog Kosova… Sebično je.