Pre 105 godina
Pre 105 godina, 23. avgusta, u Guči se rodio Radomir. Majka Smiljka i otac Petar su bili skromni ljudi. On nevaljao, svakojake zijane je pravio. Kažu da je jednom odvezao konja, a špediter natovaren senom zapalio. Uplaṣ̌en konj kasao je po Guči.

Guča, 1936.godina
Dragomir je bio mladji sin, naklonjen knjigama. Imali su Smiljka i Petar i dve ćerke – Milicu i Anicu.
Petar je propao zato što je potpisivao menice pa im je Smiljkin brat Petar Jakovljević dao da stanuju u njegovoj kući u Ivanjičkom sokaku u Čačku.

Radomir Čvorović
Petrov sin Radomir je počeo kao trgovački pomoćnik i ceo život je kupovao i prodavao.
Drugi Petrov sin Dragomir je knjige izučavao na Vojnoj akademiji u Ljubljani. Nešto je pogrešno rekao i proveo tri godine i četiri meseca na moru, na Golom otoku.

Radomir na Bledu 1947. godine
Radomir se kao mator momak u 30. godini oženio sa Dragojlom, ćerkom jednog tadašnjeg direktora, koja je imala 18 godina. Ona je zbog ljubavi došla u tu skromnu kuću okruženu blatom. Prvo se rodila Svetlana, koja je samo nekoliko meseci poživela, a onda se u februaru 1954. rodio Slobodan. Majka mu je pelene prala na pumpi, a nije voda ni bila hladna.

Radomir, Dragojla i beba Slobodan
Slobodan je bio dobro dete, napredan, nekad malo nevaljao.
Ćerku Oliveru gajili su 18 godina i izgubili je. Majka Dragojla je živela da bi svaki dan išla i plakala na njenom grobu. Radomir nije plakao ni u kući ni kod groba, ali kažu da su mu suze same tekle kada ga je neko pitao: „Kako si?“

Radomir Čvorović
Slobodan je rastao, završavao fakultet i putovao. Radomir je radio u „Stjeniku“ kao komercijalista i bio je uspeṣ̌an. Ljudi su ga voleli, a on je voleo svoj posao. Kažu da kad podje za Beograd kupi neṣ̌to u „Takovu“ i proda u Beogradu, a razlika ostane „Stjeniku“.
Na sajmu u Zagrebu tražio je samog sebe preko razglasa, da sve hale čuju da je stigao u Zagreb.

Čvorovići, otac i sin
U „Stjenik“ je došao jedan školovan čovek sa kojim se nije slagao i kada su mu ponudili posao u jednoj beogradskoj firmi počeo je da radi za nju. Dragojla je govorila da velike pare koje je dobijao u „Centropromu“ nisu mogle da zamene ljubav prema „Stjeniku“. Kada se razboleo i kada se videlo da mu je blizu kraj, na njegovo mesto zaposlili su njegovog sina.
Teško je poverovati da za jednog čoveka svi lepo govore i danas, posle više od 40 godina od njegove smrti.
Prepričavaju kakav je Radomir bio.
___________________________________________________________







































U to vreme komunisti zapošljavali decu preminulih radnika, a naprednjaci danas to čine sa decom svojih živih članova, umalo da kažem radnika, jer oni su listom svi do jednoga ortodoksni neradnici. Komunalac vam je najbolji primer toga.
Lepo napisano,ali za dnevnik ili ostavština za budućnost deci.
Čvoki, da nemaš nameru da putuješ na… Pu pu pu Kilimandžaro
Lepo sećanje na jednog čoveka, na život obojen radom, malim radostima i velikom tugom, podsećanje na jedno doba. I na očeve naṣ̌e generacije iz pedeset i neke.