Pekara koja je stekla status institucije
Boraviti u Parizu, a ne videti Luvr i Ajfelovu kulu, Kip slobode u Njujorku, zgradu Opere u Sidneju… ravno je velikom promašaju.
Proći kroz Prijepolje, na putu za Jadran i Crnu Goru, a ne doručkovati u Mahovoj pekari, takođe je veliki promašaj.
– Pola Šumadije i pola Beograda znaju za specijalitete iz ove pekare, pa u sezoni naprave red za ovaj na daleko čuveni specijalitet – hvali se meštanin i komšija Esad Čičić.
Uistinu, nekoliko decenija već, Mahova pekara u Prijepolju je institucija koju ne zaobilaze ni meštani ni turisti koji borave ili prolaze kroz ovu varoš.
– Doručkovati u Mahovoj pekari znači prepustiti se čaroliji u kojoj čoveku uživaju sva čula – komentariše iza drugog stola ispred Pekare turista iz Pančeva, koji je došao sa društvom.
Sadašnji vlasnik Salko Bajramović (1960), čovek vedra duha, objašnjava da pekara postoji već 120 godina i da je formulu za tu čaroliju postavio prvi vlasnik – majstor Maho Mujagić. Čarolija je stvarana godinama isključivo stalnim kvalitetom, toplim i prijateljskim odnosom prema kupcima.

Salko Bajramović
– Da objasnim: ovaj specijalitet je komplet koji čine mekana lepinja bez aditiva pečena u ovoj peći od cigle, pet ili više ćevapčića od kvalitetnog junećih mesa, 100 grama našeg kajmaka sa Zlatara, jedno domaće jaje, kašika-dve preliva i po želju kupca pečena paprika – objašnjava Salko.
Salko, njegova uvek nasmejana supruga Mirela, preduzimljivi sin Amer i 5-6 vrednih radnika, dnevno ugoste 1.000 do 1.500 kupaca, a u sezoni ta brojka ide i preko 2.000. Osim toga, oni svojim lepinjama snabdevaju nekoliko poslovnih partnera u Prijepolju i okolini.
Ostaje da vam pomognemo kako da pronađete pekaru koja je u Prijepolju stekla status institucije i da proverite zašto tu svakoga dana prođe preko hiljadu ljubitelja specijaliteta koji se zove „Mahova lepinja sa kajmakom i ćevapčićima“.

Mahova pekara
Dakle, ulaskom u grad, na putu za Manastir Mileševu, koji takođe treba da vidite, morate proći pored Sahat kule, istorijskog spomenika koji je našao svoje mesto na grbu Prijepolja. Tu, na Trgu slobode, 15 metara dalje uočićete vertikalni natpis „Mahova pekara“.
Najpre će vas hipnotisati prefinjeni i pomešani mirisi lepinja, ćevapa i kajmaka, a onda će vam dobrodošlicu poželeti uvek nasmejana Mirela.
Vaše je da sačekate prvo slobodno mesto i da potom uživate u magiji ovog specijaliteta.
I siguran sam da ćete mu se vratiti kada god budete u prilici.
Tekst i foto: Radoman Irić
___________________________________________________________________________






































Пролазио сам пар пута, али све је исписано латиницом, па нисам ни свраћао.
Јео. Није лоше, далеко од специјалитета.
Kakav de.. .necovek trebas biti da tako komentarises. Tvoj problem i manu trebalo bi krijes a ne ovako javno da pokazujes….
Prodajte to beogradjanima, oni se pale i na klot kacamak.
Ćevap savrsen (pravi) samo malo skup, hleb pravi domaci. Svracao pre tri dana. Sve u svemu pravi miris i ukus za mene.
PROCI ILI DOCI U PRIJEPOLJE,A NE SVRATITI U MAHOVU PEKARU ,NE PROBATI NJIHOVE CUDESNE LEPINJE I CEVAPE,VERUJTE,PROPUSTILI STE ZAISTA ,PO MENI U PRAVOM SMISLU CAROLIJU.A O LJUBAZNOSTI OSOBLJA SAMO NAJLEPSE,IZUZETNI,NASMEJANI I STA DALJE RECI?
Sta reci, ima ko voli. Skoro da sam pa vegetarijanac po navikama, mene to ne privlaci.